Kazališne predstave koje nastaju tijekom proba, u kojima su svi sudionici i suautori, odavno nisu novost. Štoviše, može se reći da su one danas svojevrsna kazališna moda jer u zadnje vrijeme sve je više onih koji se prihvaćaju takvih pothvata, što je otišlo tako daleko da će neki od dramatičara (s pravom) reći kako im ide na živce taj prijezir prema zadanom tekstu.
Naravno, ponekad upravo takav način rada daje odlične teatarske rezultate, a Bobo Jelčić davno je prepoznat i cijenjen autor koji voli baš takav način rada u kazalištu. Ali jedan je Bobo Jelčić, a mnogo više problematičnih pokušaja jer takav rad na predstavi traži izuzetnu kreativnost, a ponajviše jasnu ideju što se predstavom želi reći. Čini se jednostavnim, ali zamke su nebrojene pa rezultati često budu poražavajući. Na sreću, sa “Srećom” nipošto nije bilo tako. Predstava je to koju donosi Kazališna družina “Tragači” u suradnji s Teatrom &TD, koja je, zbog pandemije koronavirusa, nastajala punih godinu dana. Uspjela je “Sreća” izbjeći sve banalnosti sreće te je dobrodošlo i aktualno osvježenje u kazališnoj ponudi, zanimljiv koncept odlične izvedbe, u kojem se govori i o koroni, izolaciji, samoći, izgubljenosti, i o potresu, bjegovima... Sve životno s dobro doziranim omjerom (svakodnevne) drame i fine komike. Rezultat je zabavna i promišljeno uhvaćena slika nekih naoko običnih života u nimalo lakom sadašnjem trenutku, bez dociranja, s podosta ironije na račun vlastite umjetnosti, na račun kazališta.
Priča je jednostavna: četvero ljudi, četvero amatera sreće se kako bi napravili predstavu: jedna osamljena učiteljica, jedna plesačica u ljubavničkoj vezi s oženjenim muškarcem, jedan razvedeni otac dvoje djece koji zbog potresa završi u zajedničkom kućanstvu s bivšom punicom i jedan mladić koji ne zna što sa sobom kada mu propadne prvobitni životni plan da radi u roditeljskom restoranu. Naravno, nitko od njih nije sretan, jedan od njih to će reći i naglas, za njega je sreća “kada nije nesretan”. Ali na samom kraju, zbog zajedništva, ali i kazališta, oni su drugačiji. I opet ne banaliziraju stvari, ne troše riječ “sreća” nepotrebno, ali publika se nada da ih ostavlja barem na dobrom putu.
Mogu se njihove priče čitati na nekoliko različitih nivoa i svaki od njih dobro funcionira. I zato “Sreći” treba poželjeti da, s popuštanjem epidemioloških mjera, igra pred što više publike. “Sreća” je zajedničko djelo redateljice Jelene Hadži-Manev i glumaca koji je izvode: Selme Mehić, Josipe Oršolić, Danijela Radečića i Tina Rožmana. I svi su oni napravili baš sretan kazališni posao. Na nesreću, bio je to zadnji posao iznenada preminulog &TD-ova majstora svjetla Miljenka Bengaza, kojem je redateljica posvetila premijernu izvedbu.
