Odmah upozoravam da nisam poklonik fantastike, ali zamjerke koje se mogu uputiti ovom filmu doista nemaju s tim nikakve veze.
Za knjigu “Hobit” prvi sam put čuo u jednom glazbenom magazinu, znate već kako su krajem 1960-ih i početkom 1970-ih hipiji sve s imalo naznaka nadnaravnog gledali širokim zjenicama LSD-a, pa je tako i ova knjiga bila ponuđena kao sadržaj koji se mogao naslanjati i na rokersku filozofiju. Doduše, ne onih rokera koje najviše cijenim, nego sympho rock i sličnih pretencioznih tipova prema kojima nikada nisam gajio simpatije. Napokon, kada sam pročitao knjigu, shvatio sam da je ta “hašišarska” poanta nategnuta, ali moram priznati da mi je još draža od vizure Petera Jacksona.
Namjerno spominjem “vizuru Petera Jacksona”, a ne njegov – film. Naime, po onome što je Jackson sebi zadao kao cilj, film je doista besprijekoran. Bit će to novi megahit, zaradit će novac o kojem će svi pisati, marketing je već uvjerio publiku da su totalno bez veze ako film ne pogledaju, tehničke su akrobacije uistinu fantastične (posebno u sceni borbe protiv kamenih divova) i tu Jacksonu možemo dati samo peticu.
No, kad sve marketinške alate stavimo po strani i popričamo o sadržaju, što nalazimo? Nalazimo debelo predugačak film koji cijelo vrijeme u narativnom smislu stoji na mjestu i samo mijenja kulise. A ovo je tek prvi od tri velika dijela.
Zašto film u kojem nema priče za jedan sat traje gotovo tri sata? Isključivo zato što Jackson želi uvjeriti publiku da je sve u veličini, u velikim mjerama i velikim brojevima. Njega pojedinci i pojedinačne sudbine ni najmanje ne zanimaju pa tako u filmu gotovo i nema pravog lika. Bilbo Baggins eventualno nosi jednu scenu (onu u kojoj se prepucava s Gollumom), a ostali likovi, pa nisam Gandalf, ni jednu. Patuljasta družina koju pratimo na putu do Međuzemlja tretirana je kao bezlična masa programirana da baca staromodne štosove i da se svakih petnaestak minuta pomlati s novom grupom čudnovatih kreatura. Dakle, koja je Jacksonova vizura? Najbanalnija hollywoodska industrijska plošna tričarija prema kojoj je i Snjeguljica Dostojevski.
Ocjena: 2/5
Hobit je napisan kao priča ZA DJECU! Snjeguljica je bajka ZA DJECU. Njihove nove ekranizacije su istina napravljene kao bajke za odrasle, ali ipak bajke. Kakve veze to ima s Dostojevskim!?