Grupa svjetski uglednih antropologa iz vrhunskih ustanova poput Instituta Max Planck, londonskog Instituta Francis Crick i Sveučilišta Pennsylvania objavila je znanstveni rad u časopisu Nature koji se bavi počecima modernog čovjeka i, prije svega, njegovom interakcijom s neandertalcima. Glavna je znanstvenica na ovoj studiji naša istaknuta antropologinja Mateja Hajdinjak, dok je u radu sudjelovao i još jedan naš znanstvenik, Željko Režek. Rad pod nazivom “Initial Upper Palaeolithic humans in Europe had recent Neanderthal ancestry” bavi se istraživanjem ostataka troje prvih ljudi koji su živjeli prije oko 45.000 godina u pećini Bacho Kiro nedaleko od bugarskog grada Drjanova.
Puno češća pojava
Proučavanje DNK izvučenog iz tih ostataka donijelo je neočekivane spoznaje o jednoj od prvih populacija modernih ljudi u Europi. U to spada i ekstenzivno križanje s neandertalcima, ali i genetska povezanost s današnjim istočnim Azijcima. Sve tri pretpovijesne osobe od čijih se ostataka uspjelo izvući DNK bili su muškarci, uz njih u pećini su pronađeni ostaci i jedne žene. Sada je nepobitno utvrđeno kako su ostaci te trojice muškaraca najstariji pronađeni ostaci Homo sapiensa u Europi.
– Njihov DNK sadrži 3 do 3,8 posto neandertalskog DNK te su imali neandertalskog pretka prije pet do sedam generacija obiteljske povijesti, što je očiti dokaz međusobnog parenja – rekla je naša znanstvenica koja studiju vodi za londonski Institut Francis Crick. Miješanje Homo sapiensa i neandertalaca, prije nestanka ovih potonjih koji se dogodio prije oko 40.000 godina, dokazivano je i ranije preko prisustva malog postotka neandertalskog DNK kod današnjih ljudi izvan Afrike. Ova nova studija dokazuje kako je križanje neandertalaca i prvog čovjeka bilo puno češće nego se do sada mislilo.
– Čudesno je primijetiti da su sve tri muške osobe imale neandertalskog pretka u recentnoj obiteljskoj povijesti. Tako postaje vrlo vjerojatnim da su se rani moderni ljudi često miješali s neandertalcima kada bi se susreli. Čak je moguće da u tome leži i dio razloga za nestanak neandertalaca, naprosto su ih apsorbirale veće grupe modernih ljudi. To bi mogao biti samo jedan od razloga, no podaci podupiru takav scenarij – rekao je Svante Pääbo, vjerojatno najpoznatiji znanstvenik iz ovog područja, direktor Instituta Max Planck za evolucijsku antropologiju. Genetičari su u studiji prepoznali genetski doprinos grupe kojoj su pripadala trojica pronađenih ranih ljudi kod današnjeg čovjeka ponajprije u istočnoj Aziji, uključujući Kinu, prije negoli u Europi. To bi bio dokaz da se dio ljudi izdvojio i krenuo prema istoku.
Nema veze s ranijim ljudima
– Ova studija pomaknula je naše prethodno razumijevanje migracija ranog čovjeka u Europu na način da nam je pokazala kako je čak i najranija povijest modernog čovjeka u Europi bila burna te je uključivala zamjene stanovništva – rekla je Mateja Hajdinjak. Dokaz je ovoj tvrdnji što trojica ljudi pronađenih u pećini Bacho Kiro nisu imali nikakve veze s ranijim stanovnicima tog kraja. Na ovu se studiju nadovezuje i rad objavljen u sestrinskom časopisu Nature Ecology & Evolution.
U njemu se iznose nove spoznaje o ranim populacijama Homo sapiensa. Ovdje se radi o proučavanju DNK rane žene koja je izvučena iz njezine lubanje. Ostaci su pronađeni u pećini Zlatý kůň jugozapadno od Praga. Vjeruje se da je ova naša pretkinja živjela prije više od 45.000 godina. No utvrđeno je da njezin DNK ima podrijetlo neandertalaca u omjeru od 3 posto, a bila je tamne puti te tamnih očiju, kako je naveo Kay Prüfer s Instituta Max Planck. Grupa kojoj je pripadala različita je od one iz Bugarske, a čini se da ta skupina nije ostavila genetskog nasljeđa u modernim ljudima.
I koliko smo napredovali od tada? U mnogim stvarima se vraćamo u pećinu!