Svjetski, pa tako i hrvatski čitatelji već su neko vrijeme zaluđeni djelima talijanske književnice koja svoj identitet skriva iza pseudonima Elena Ferrante. Za to je, naravno, zaslužan njezin serijal romana koji cijeli svijet poznaje i zove po prvom romanu u tom slijedu – “Genijalna prijateljica”. No u njezinoj rodnoj Italiji bilo je onih koji su već (danas daleke) 1992. godine shvatili o kakvoj je novoj literarnoj snazi riječ.
Tada je, naime, izašao njezin roman prvijenac “Mučna ljubav”. Taj je roman, na valu velike popularnosti i čitanosti serijala, sada stigao i pred hrvatske čitatelje, u izdanju Profila, hrvatskog izdavača Elene Ferrante (urednica Adriana Piteša, prijevod Ana Badurina, 99 kuna). I treba mu priznati da je zaista najavio moćnu autoricu, donoseći dio tema kojima se ona opsesivno bavi tijekom cijeloga svog književnog rada. I u središtu ove priče su žene, a muškarci čine tek okvir. To je “okvir za mržnju”, najbolja odrednica muško-ženskih odnosa koji počivaju na čistoj patologiji i nasilju, pa je stoga primjereno posuditi naslov slavnog romana Ivana Aralice.
I ovdje su u središtu priče dvije žene, ali ovaj put ne iste generacije. One su majka i kći. Čitatelj ih sreće u trenutku kada kći doznaje da je njezina majka mrtva, da se utopila, a njezinim povratkom u Napulj (još jedan nadasve prepoznatljiv motiv ove književnice) počinje putovanje u prošlost, u potisnuta sjećanja, u bol i emocionalnu štetu koja je počinjena u ranom djetinjstvu (imala je tada tek pet godina), a s kojima se ni kao odrasla žena ne zna nositi.
Traume su to odrastanja u nefunkcionalnoj obitelji, s ocem nasilnikom, čiji je okidač patološka, često i posve umišljena ljubomora, i majkom koja to čak i podnosi, ne čitajući u tome patologiju, nego ljubav. Djevojčica zbog nevjerojatne napetosti, jer nemoguće je predvidjeti kada će poletjeti šamar, živi u konstantnom strahu, a izlaz koji pronalazi značit će samo nove nesreće.
Ellena Ferrante i ovdje piše nevjerojatnim stilom čistih emocija, bacajući svima u lice svijet koji nam se u današnje doba nove političke i ine korektnosti čini nevjerojatnim i nezamislivim. Jasno poručuje da su demoni samo promijenili kostim, a da i danas, baš kao i nekada, stradavaju oni koji ne samo da nisu krivi nego su to oni koji svijet odraslih nikako ne mogu razumjeti.
