U dvorištu Nadbiskupijskog sjemeništa u okviru 66. Splitskog ljeta večeras će premijerno biti izvedena duodrama “Francuzica” pokojnog glumca i pisca Ilije Zovka. Režiraju je i u njoj glume Snježana Sinovčić-Šiškov i Trpimir Jurkić, a prije 15 godina “Francuzicu” je na Sceni 55 splitskog teatra s legendarnom Zojom Odak igrao upravo pokojni Zovko.
Sa Snježanom Sinovčić-Šiškov i Trpimirom Jurkićem porazgovarali smo uoči probe u “novootkrivenom” prekrasnom prostoru, dvorištu sjemeništa. Upitani odakle ideja za postavljanje ovog djela, Sinovčić-Šiškov kaže da je Trpimirova.
– U izolaciji zbog korone glumci su na razini kazališta radili videouratke. Trpimir mi je predložio da svatko svoj tekst iz “Francuzice” snimi kod kuće pa da ga objedinimo. Znala sam priču, ostali su mi predivni dojmovi kad su igrali Zoja i Ilija, bilo mi je žao “potrošiti” takav tekst. Željela sam da iziđemo na otvoreno, u prirodu, pa smo ga ostavili za neka sretnija vremena što se pokazalo odličnim potezom. Uprava je prihvatila prijedlog da “Francuzicu” igramo na Splitskom ljetu zbog čvrstih kazališnih razloga i što je prikladna za izvođenje u ovom vremenu korone jer je ograničeno kretanje i ekipa je mala – kaže Sinovčić-Šiškov, dok njezin kolega ističe da je “Francuzicu” predložio ponajprije zbog publike kojoj će ponuditi kvalitetno djelo.
Generacijska potraga za intimom
– Ovo je djelo velik izazov glumcima. Priča je tako dirljiva i topla, u njoj ima puno Ilije, nenametljivog, a zabavnog. Tiče se svih nas, tragamo za nekom bliskošću i intimom. Fenomenalan je tekst za dva glumca i mislili smo da će se jako ticati naše generacije. Međutim, probe su gledali neki mlađi koji su nam rekli da ih se jako dojmilo. Ilija je uspio postići neku vrstu univerzalnog traganja za drugim, ovo je priča o usamljenosti, o dvoje ljudi u zreloj dobi koji su na neki način uspjeli urediti svoje živote. Doživjeli su tragedije: ona je udovica (poginuo joj je muž), a on spletom nesretnih okolnosti ostaje bez djevojke. Samljeo ih je i potrošio tranzicijski period, osjećaju da su višak u društvu, osamljeni tragaju za bliskošću – otkriva Snježana.
– Dosta smo razgovarali o ovom tekstu. Pun mi je kufer angažiranog teatra! Hoću nešto normalno! Ništa ono gdje se kao tobože bavimo velikim ljudskim pitanjima. Zatrovali smo se jer smo se toliko bavili time da budemo tobože iskreni da smo u tome zaboravili na svoje vlastite organe. Niti mi se gleda tako nešto niti mi se radi sve što je angažirani teatar, želim se baviti običnim, malim ljudima kakvi smo i svi mi umjetnici. Baviti se ljudskim tragedijama, jer to je život. Da se dvoje najobičnijih ljudi nađu na klupi i da razgovaraju. Potreba da nas netko sasluša, čuje i razumije – objašnjava Trpimir Jurkić.
Upitani kako im je držati i redateljsku palicu i paziti na puno toga u produkciji, Sinovčić-Šiškov odgovara kako njezin kolega u tome ima puno više iskustva.
– Ne predstavlja veliki problem da ovu duodramu oboje režiramo jer je tekst takav kakav je. Nema velikih dramaturških i mizanscenskih zahtjeva, radnja se odvija na jednoj klupi ili tri četvorna metra oko nje. “Francuzica” se oslanja isključivo na glumu i odnos među likovima – tvrdi Jurkić.
Kostimografiju za “Francuzicu” potpisuje Sonja Obradović, koja je Snježani Sinovčić-Šiškov pravo otkriće, “dobar duh” pored nje. Zanimljivo je da ista ekipa koja je prije 12 godina bila angažirana na predstavi “Udarac” radi i ovaj komad. Za scenografiju je zadužen Ozren Bakotić, a za glazbu Nenad Šiškov. Sinovčić-Šiškov i Jurkić jako su zadovoljni autorskom ekipom. Kako je riječ o ambijentalnom teatru, odmah su uočili da je dvorište Nadbiskupijskog sjemeništa zapravo idealna lokacija. Promatrali su prostor ispred Gimnazije u Teslinoj ulici, a kad su ugledali dvorište, shvatili su “da je to to”. U susret su im izišli i rad omogućili ljudi iz sjemeništa. Prostor je, tvrde, idealan, ušuškan između četiri bijela jasena. Scenograf Bakotić odmah je “šacnuo” kako ga iskoristiti. Nenad Šiškov dobio je naputak da glazba bude kao muzička kutijica, morao je raditi velike brojeve, jedan čak od četiri i pol minute. Htjeli su da ne bude jako mediteranski, a da ipak bude Mediterana. Trebalo je postići jednostavnost, što je Šiškovu uspjelo. Iznimno je važno što će predstava od jeseni biti na repertoaru HNK Split, igrat će na velikoj pozornici. Autorski dvojac iznimno je zahvalan obitelji Ilije Zovka koja im je dala tekst na korištenje i obitelji Vaska Lipovca koja im je ustupila jedan rad za plakat.
– Njegovi likovi nekako su sami, čine se malima u prostranstvu. Fenomenalno nam je to “leglo”, pratio nas je njegov senzibilitet – kažu glumci i redatelji.
Spominjemo im neke komentare po kojima je odražavanje 66. Splitskog ljeta u ovim koronavremenima na neki način “silovanje” i pitamo kakva budućnost čeka kulturu.
– Nama je silom ostati doma. Rad na predstavi obnavlja nas, puni nam baterije. Zafrkavamo se da je ovo naš azil. Ništa nije silom. Što nam je druga opcija – da sve zatvorimo? Jedva smo dočekali da mjere popuste. Svi se prilagođavamo na nove uvjete. Događa se nešto što ni u snu nismo mogli zamisliti. Nastojimo funkcionirati pazeći na sve. Moramo biti oprezni – poručuju dodajući da nitko ne zna što nas čeka.
Stanje je teško svima, ne znamo što će nas zadesiti. Sve će se u hodu rješavati. Split ima samo tri profesionalna kazališta i PlayDramu. Ponuda je siromašna jer nemaju prostora. Mlađe generacije bit će prisiljene to rješavati, raditi manje produkcije.
– Ne možemo mi raditi predstave koje će jako pomicati granice, već klasičan repertoar i pomalo pomicati granice mainstreama. Problem hrvatskog glumišta su muškarci stariji od 60 godina – kaže Sinovčić-Šiškov.
Politika je birala intendante
– Previše je glumačkih akademija u Hrvatskoj, ali s druge strane HNK Split ne bi se obnovio da nije mladih. Ne znam je li jači argument da smo obnovili ansambl ili taj da iz akademija izlazi puno glumaca – upitno će Jurkić.
I za kraj pitali smo ih miješa li se politika puno u kulturu.
– Naši su se dugovi nagomilali zahvaljujući tome što je politika birala intendante. U kazalištu su zapošljavani ljudi zato što ih je trebalo zaposliti, dok su ansambli i dalje krnji. Svaka nova politička struktura dovodila je nove ljude. Nadam se da će sadašnji intendant uspjeti pokriti minuse, počeo je s odličnim mjerama štednje na svim razinama. Pokušavamo idejama nadomjestiti manjak novca – naglašava Sinovčić-Šiškov.
bravo za stav! danas izgleda da svako književno,filmsko ili kazališno djelo mora imati neku skrivenu ili otvorenu poruku. a danas su prevladavajuće "napredne" teme od kojih mi se već smučilo, pa je ovo dobrodošla promjena