Od Azre do Balaševića, od Lepe Brene do Pankrta, od Olivera Dragojevića do Urbana... sve to samo su dijelovi čudesne glazbene slagalice kojom Anđelo Jurkas čitatelje vodi u zajedničku - bolju - glazbenu prošlost. Svoju je knjigu naslovio “Bez rocka trajanja” (izlazi ovih dana u izdanju Znanja, urednik Branko Matijašević, 99 kn), dok je ambiciju da glazbeno dešifrira Balkan smjestio u njezin podnaslov.
Struktura njegove glazbene priče vrlo je zanimljiva. Odabrao je albume za koje tvrdi da sadrže glazbu od koje se on “mora naježiti”. Pišući o svakom od tih albuma donosi popis pjesama, sve ono što se još mora preslušati od istih glazbenika, njihove uzore i sljedbenike. O svakom albumu govore njegovi autori, ali i - arbitražno - svi oni čije je živote dotaknula ta glazba. Tako o “Sunčanoj strani ulice” Johnny Štulić kaže:
– Sjećam se samo da smo ga radili kao kompilaciju. Ideja je bila snimiti ploču na kojoj će svaka stvar biti najbolja...
O toj istoj ploči Edo Maajka kaže:
– Mislim da ne poznajem čovjeka koji ne zna bar pola tih pjesama napamet, to govori o utjecaju tog albuma i Johnnyja na glazbu u regiji.
Dušan Kojić Koja (Šarlo akrobata i Disciplina kičme) ističe:
– Azru nikad nisam shvaćao ozbiljno, ispričavam se, ali mislim da se čovjek nije trebao baviti pjevanjem.
Knjiga donosi i niz manje poznatih detalja iz glazbene prošlosti. Vlada Divljan (Idoli) tako otkriva zašto je mini LP "Live in Kulušić" grupe Film utjecao na debitantski mini LP Idola, a Edo Maajka što je u svom glazbenom odrastanju najviše slušao. Srđan Sacher, suosnivač kultnog Haustora, umjesto komentara na svoj rad priložio je svoje četiri nove i neobjavljene pjesme, dok je sam Jurkas umjesto recenzije Arsenu Dediću posvetio pjesmu. Uza sve, knjiga sadrži zemljovid glazbenih žarišta bivše Jugoslavije i CD sa 20 odabranih pjesama.
