Bizarna opereta “Peter Kušter” skupine Tiger Lillies prvi je put predstavljena 1998. u Londonu, a slijedila su nagrađivana uprizorenja diljem svijeta. U Novoj Gorici režirala ju je Ivana Djilas.
Po čemu se vaša verzija ove predstave razlikuje od prethodnih?
Prvi sam put vidjela nastup Tiger Lillies na festivalu u Edinburghu prije gotovo petnaest godina. Tada sam na festivalu bila s muzičarima i bili smo očarani načinom kako je frontmen grupe Jacques Martin pričao mračne priče s društvenog ruba. Neka mješavina Brechta, punka, Toma Waitsa i kazališta. Otprilike u to vrijeme nastala je njihova predstava Shookheaded Peter. Bila je tako dobra i autentična da je bilo nemoguće raditi to isto a ne kopirati ih. Zato smo radili drugu predstavu inspiriranu njihovim prepletanjem muzike i kazališta.
O čemu govori i koju poruku šalje vaša predstava?
Songovi su nastali po pričama iz 1856. godine koje je napisao doktor Heinrich Hoffmann kao poklon svom trogodišnjem sinu jer su mu se sve knjige koje je mogao kupiti činile nedovoljno poučne. Knjiga govori o strašnim sudbinama neposlušne i neodgojene dece. To je priča o nama koji pravimo projekte od svoje djece i imamo prevelika očekivanja. Ta je predstava zbroj mnogih muzičkih i lutkarskih projekata koje sam radila posljednjih godina. S ekipom s kojom sam radila zajedno sam rasla, a glumce sam poznavala također dugi niz godina. Ponekad ti se dogodi da se sve kockice sastave na jednom mjestu. Samo ponekad.
Kako je na predstavu reagirala vaša domaća publika i kakvu reakciju očekujete u Zagrebu?
Malo su me brinule reakcije prije premijere. Ipak u svakom songu umre po jedno dijete-lutka. Reakcije su me, usprkos mnogim godinama provociranja publike temama o kojima se ne govori, iznenadile. Očekivala sam da će uživati mlađa publika, i roditelji umorni od skakanja na trepavicama oko djece, ali da ćemo imati punu veliku dvoranu penzionera, to nisam očekivala. Samo nam dovedite u Zagrebu publiku sa smislom za humor i ironiju i ludo ćemo se zabavljati.
