Na velikoj pozornici HNK Split u petak navečer premijerno je izvedena s nestrpljenjem očekivana dramska predstava “Ljeta s Marijom”, napravljena prema romanu poznate spisateljice Olje Savičević Ivančević, a u adaptaciji Mile Pavičević. Premda je prva ovogodišnja dramska premijera splitskog teatra ispraćena popriličnim pljeskom punog gledališta, ova predstava duboko je podijelila publiku.
Jedni su nakon završetka bili zadovoljni pa čak i oduševljeni, dok su drugi pokazali veliko razočarenje viđenim. Vjerojatno stoga što su očekivali, s obzirom na popularnost višestruko nagrađivane književnice i kvalitetu njezinih romana koji godinama zauzimaju prva mjesta na ljestvicama čitanosti, nešto sasvim drugo.
Nedvojbeno je da se dokazano dobra i uspješna redateljica Marina Pejnović uhvatila u koštac s romanom, odnosno takvim književnim materijalom koji jednostavno nije podatan za uprizorenje na kazališnim daskama. I na konferenciji uoči premijere redateljica Pejnović je naznačila ili otkrila, svejedno, kako je bilo jako teško naći poveznicu, kako su se “borili” s teatralizacijom i kako je značajnu ulogu pri tome odigrala dramaturginja. Naglasila je kako gledatelji neće vidjeti nešto što se događa prije određene scene na pozornici nego samo posljedicu. Vjerojatno je i sama bila svjesna kako je ovo djelo teško prenijeti na kazališne daske.
Oljina “Ljeta s Marijom” divne su, tople, emotivne, duboke obiteljske priče koje imaju za cilj i očuvanje od zaborava. Međutim, predstava “Ljeta s Marijom” to nam nije ni donijela ni ponudila. Predstava koja počinje kratkom snimkom autorice na golemom videozidu nema nikakvu dramsku nit niti poveznicu. Nekakav je čudan koloplet apsolutno nespojivih fragmenata, rascjepkanih slika, nepovezana, sporog ritma, bez suvislog početka, sredine i kraja. Gledatelji koji nisu čitali roman, a uostalom to se od njih i ne očekuje, unatoč maksimalnoj koncentraciji teško mogu razabrati i pohvatati tko je tko. Tko je Marija, Maša, Meri, Mariola? Tko je kome što kroz stoljeća? Ili primjerice tko je uopće “Čedomorka” i čemu se ona odnosno iz kojeg razloga uopće pojavljuje na sceni? Mijenjale su se na videozidu godine i stoljeća bez ikakve spojivosti i razloga.
– “Ljeta s Marijom” govori o Dalmaciji, Mediteranu, Balkanu, o ženama i djevojčicama, ljubavnicama, majkama, sestrama, o njihovim međusobnim vezama i odnosima, kao i odnosima s muškarcima koji su im bliski, o pripadanju i nepripadanju vlastitoj sredini, o odbacivanju i prijateljstvu, višestrukosti identiteta, ratovima i poraću, o onima koje odlaze i onima koje ostaju, ali i onima koje su došle ili došli jer su izabrali svoj dom i svoje ljude “iz ljubavi” – kazala je o svom djelu Olja Savičević Ivančević.
Nažalost, to se u ovoj predstavi, koju je teško okarakterizirati dramskom, nije ni osjetilo ni vidjelo. No unatoč težini zadatka, glumci splitske Drame odradili su ga odlično, a neki od njih uspjeli su iskreirati zapažene uloge. Heroina predstave svakako je Snježana Sinovčić Šiškov koja je izvrsno utjelovila tzv. staru majku i beskrajno emotivno dočarala je taj lik. Odlični Marijan Nejašmić Banić, kojem je povjereno čak šest uloga (Harona, studenta medicine, doktora, oficira Vaska, vozača i Mikija iz Beča), pokazao je zavidno glumačko umijeće i vrhunsku sposobnost preobražaja. Dinamiku u spori, na trenutke uspavljujući i dosadni ritam donijela je zanimljivo, razigrano i atraktivno Petra Kovačić Botić. Nadasve profesionalno zadane uloge odigrali su Katarina Romac, Ana Marija Veselčić, Lucija Alfier, Zdeslav Čotić, Zorana Kačić Čatipović, Bruna Bebić, Monika Vuco Carev, Tajana Jovanović, Stipe Radoja i Nikša Arčanin.
Posebna priča je scenografija koju potpisuje Zdravka Ivandija Kirigin. Poigrala se kružnim pomičnim suhozidom da bi dočarala tipičnu dalmatinsku staru kamenu kuću u kojoj se sve odvija i ogromnim videozidom, a na sceni važan element bila je, između ostalog, i velika teća u kojoj se kuha šalša. Kolorit u poprilično mračnu scenu donijela je bugenvilija koja ukrašava gotovo svaku kuću u Dalmaciji. Kostimi koje je osmislila Petra Pavičić uglavnom su vrlo funkcionalni, nenametljivi, prate vrijeme, a uspješna je bila i dramatična glazba koju je skladao Goran Tudor.