Mladi glumac Filip Vidović, kaže, uvijek bi iznova mogao gledati trilogiju "Gospodar prstenova" i sve nastavke "Harryja Pottera". Pa iako ovo praznično vrijeme godine jest namijenjeno upravo uživanju u takvim sadržajima, on trenutačno ima važnijeg posla. U visokom je startu za večerašnju novogodišnju premijeru HNK Zagreb "Pustolov pred vratima", prema kultnom tekstu Milana Begovića.
Riječ je o tragikomediji u kojoj teško bolesna djevojka Agneza (Jadranka Đokić) u potrazi za idealnom ljubavlju sklapa ugovor sa smrću. Pa iako star gotovo sto godina, Begovićev tekst je modernistički i poigrava se sa zbiljom, iluzijom i kazalištem u kazalištu. Filip Vidović u njemu glumi Najboljeg prijatelja, a s obzirom na to da je glumački profesionalac odrastao uz slavne roditelje Ivicu Vidovića i Gordanu Gadžić, koja mu i danas daje najbolje savjete, uzeo je stanku od probe da nam odgovori na nekoliko pitanja.
Po čemu je "Pustolov pred vratima" i danas aktualan tekst?
Po tome što ljudi oduvijek, pa i danas, imaju potrebu za srećom i ljubavi. Za svijetom koji je, recimo to tako, idealan, lak, bez padova, bez ikakvih problema… Danas, u vrijeme društvenih mreža, čini nam se kako svi žive upravo takve živote, online živote, da svi rade svoje predstave za javnost. To je postao neki paralelni svijet bez problema koji svi danas živimo.
Zašto mislite da je to baš prikladna predstava za novogodišnju premijeru?
Nisam siguran da postoji prikladna ili neprikladna predstava za premijerno izvođenje u blagdansko vrijeme. Poanta je i ovdje u uživanju u kazališnoj umjetnosti i u predstavama bez obzira na doba godine.
Nova godina je iza ugla i svi rade popise novogodišnjih planova. Što je vama na vrhu ljestvice onoga što u 2024. godini svakako želite ostvariti?
Nemam novogodišnje popise i planove, nikad nisam bio tip osobe koja ih radi. Nekako se držim ideje da nastavim sa svime onime što sam započeo u ovoj, 2023. godini na izmaku... Želio bih prvenstveno na svjetlo dana dotjerati neke svoje projekte koji su već u pogonu.
Kako najradije provodite blagdansko vrijeme? Što je za vas idealna proslava Božića i Nove godine?
Donedavno mi je najveća želja bila da se malo odmorim, a to sam čak i uspio. U sve ostale dane najvažnije mi je biti uz obitelj i meni bliske ljude. Idealna proslava blagdana bila bi mi možda druženje s prijateljima i nakon toga neka vrsta mirnog nastavka u obiteljskom okruženju.
Znam da niste tremaroš prije premijera. Ali, imate li kakve rituale koji moraju biti zadovoljeni prije no što izađete na scenu?
Nemam zapravo nikakve rituale, osim što tu i tamo prije izlaska na scenu napravim neku vrstu fizičkog zagrijavanja. Mali trening.
Kada ste odlučili da želite biti baš glumac? Uz to se veže priča vezana uz Teatar Ulysses i jedinu ulogu koju ste odglumili s pokojnim ocem Ivicom Vidovićem.
Da, to je zapravo bilo kad sam imao 12 godina, odluka je pala nakon te predstave na Brijunima koja se zvala "Playbeckett". To iskustvo donijelo mi je ljubav prema glumi i odonda se ta ljubav i dalje razvija.
Kako je bilo odrastati uz velikog Ivicu Vidovića?
Divno. Evo, recimo, jedne od anegdota iz djetinjstva, a koja je povezana s prvom predstavom kazališta Rugantino "Ay Carmela". Ja sam tada bio jako mali, gledao sam tu predstavu u kojoj su glumili i mama i tata. Mama je "ubijena" u predstavi, a nakon predstave tati sam došao uplakan u garderobu i objašnjavao mu da mame više nema.
Koju očevu ulogu posebno volite i zašto?
Teško je izdvojiti neku od uloga, ali jako sam volio njegovu ulogu u "Ribarskim svađama" iz Gavelle.
Svi vas to pitaju, ali eto... Je li breme ili blagoslov imati u glumačkom svijetu tako poznate roditelje glumce?
Da, doista sam na ovo pitanje već puno puta proteklih godina odgovarao, a od tada do danas ništa se posebno nije promijenilo. Dakle, moj je odgovor da uopće ne razmišljam o tome tako da tu činjenicu mogu svrstati u neku pozitivnu ili negativnu kategoriju. Svatko ima svoj put pa ga tako imam i ja.
Nerijetko kažete da vam je uloga Sandija u "Ciganinu, ali najljepšem" do sada bila najdraža. Zašto? Po čemu ste toliko "kliknuli"?
Mislim da se glumcu rijetko kada dogodi da se baš sve nekako "poklopi". Ovo sa Sandijem bio je upravo taj slučaj. Prekrasan roman, topla i životna uloga, najbolji mogući partneri, izvrstan redatelj i ansambl koji sve to podržava. Ne može bolje.
Kakvi su vam planovi po pitanju televizijskih uloga i filmova? Što bi vam bio posao snova?
Mislim da već radim svoj posao snova. Sad mi je plan malo proširiti vidike i baciti se više u neke, za mene nove filmske vode, a što budućnost nosi, vrijeme će pokazati.
