Da je Hrvatska mala zemlja velikih kreativaca potvrđuje uvrštenje Borisa Bućana kao jedinog Hrvata u novi postav prestižne newyorške MoMA-e. Postav još nije pokazan javnosti, to će biti učinjeno 21. listopada, no premijerno ga je razgledao Mirko Ilić. Ugledavši među 2400 radova i tri plakata svojeg prijatelja i kolege Bućana, fotografirao se ispred njih s kustosicom MoMA-e za arhitekturu Juliet Kinchin.
Ovo je jako dobar osjećaj!
Objavio je sliku na svojem profilu na Facebooku te postao i prvi koji je vijest obznanio Bućanu.
– Kako se osjećam? Jako, jako dobro! Znate ono kad kazalištarci govore da im daske život znače, e tu bih povukao paralelu i rekao: Znate li što zidovi MoMA-e znače. Time su probijene vjekovne barijere preko kojih mnogi nisu mogli prijeći. Ilić mi je ujutro poslao fotografiju i u prvi mah pomislio sam da se opet slikao ispred plakata koji su bili na tom mjestu izloženi prije nekoliko godina u sklopu privremene izložbe. Kad malo bolje pogledam, a ono u pitanju su tri nova djela i potpuno druga prigoda – govori nam zadovoljno Boris Bućan. Prije je u MoMA-i bio izložen njegov čuveni plakat iz 1983. za balet Igora Stravinskog “Žar-ptica” koji ga je i proslavio u inozemstvu kad je izabran za naslovnicu kataloga izložbe “Moć plakata” u londonskom Victoria & Albert muzeju. Plakati pak koji su uvršteni u novi stalni postav MoMA-e njegovi su radovi nastali 80-ih, a rađeni su za Zagrebačke simfoničare i Zbor RTZ-a te za HNK Split.
– Prvi od dva rada za simfoničare prikazuje djevojčicu koja na obali rijeke štapićem dodiruje površinu vode, a od njezina dodira voda se pretvara u instrument, u čelo. Drugi pak plakat, na kojem je krošnja trešnje, rađen je za opus Gustava Mahlera dok je treći kazališni za “Areteja” Miroslava Krleže. Uglavnom, zgodna je to potvrda nakon te silne slave “Žar-ptice” koja se u ovom trenutku i prva pokazuje kada u tražilici MoMA-e tražite glazbene, kazališne ili baletne plakate – govori Bućan.
Inače, u fundusu MoMA-e 20 je njegovih plakata, a donirao ih je kolekcionar Toni Politeo. No i puno prije te donacije Bućanovi portfoliji bili su pokazani američkim kustosima, i velikom S. Johnsonu s odjela za dizajn, no strahovali su tada da neće moći arhivirati plakate tako velikih dimenzija i ne znajući da je svaki rađen od više dijelova, a ne u komadu.
Dovlačimo umjetnost k nama
– Hrvatsko je prokletstvo da se ne gleda dalje od Trsta i Graza. Mi dovlačimo umjetnost k nama, ona ne dolazi sama. Miró i Giacometti, primjerice, iako već mrtvi, figurativno rečeno nisu tražili da dođu k nama, a kad i radimo njihove izložbe, radimo ih s njihovim najlošijim materijalom – kaže Bućan pa nastavlja o situaciji na hrvatskoj grafičarskoj sceni:
– Tu ima jako pametnih ljudi, ali nesreća je što su najčešće u službi velikih kompanija i ruke su im vezane, gotovo im je nemoguće biti freelancerima. U naše vrijeme vladala je džungla i imali smo otvorene sve opcije.
Trenutačno radi pripremu plakata za 140 godina MUO i zapisuje stvari koje planira pretvoriti u slike. U punom je pogonu pa, kaže, da ima iza sebe 70 ljudi i tvornicu, vjerojatno bi imao i love u blagajni da skoči do New Yorka i razgleda novi postav MoMA-e, pa se našalio da i za to u konačnici ima vremena jer se nada da ga s toga zida ovaj put dugo nitko neće skinuti. Valja spomenuti da je novi postav MoMA-e rađen u skladu s arhitektonskim promjenama “teškim” 450 mil. dolara kojima je muzej proširen za 4500 kvadrata te da će se parcijalno mijenjati svakih šest mjeseci.
