Tamo gdje je zakazala država pomogla je ljubav iz djetinjstva – izražavanjem na daskama koje život znače Igor Hamer, hrvatski branitelj koji se dugo nosio sa licima preminulih prijatelja i kaosom rata, uspio je ponovno pronaći sebe. Bio je to ujedno i jedini izlaz iz života u kojem je zaborav tražio u drogama i bijegu od svih. O svemu tome, te što mu kao branitelju koji je bio spreman dati život za Hrvatsku smeta danas u našoj zemlji pričao je sa Aleksandrom Stankovićem u emisiji ‘Nedeljom u dva’.
- Izađeš iz autobusa, postrojiš se, ljudi se okupljaju. Zemlja je prekrasna, svugdje nas dočekuju ko narodne heroje, a onda ta prva akcija...katastrofa. Bilo je svega, a kada su oko mene počeli padati frendovi shvatio sam da je postalo stvarno. Kada smo se vratili više ništa nije bilo isto, prepričao je Igor Hamer sjećanja na odlazak u rat ‘93. dodavši kako se ne sjeća trenutka kada je oguglao na smrt.
- Sjećam se samo kada sam došao doma i svi su me ispitivali o tome što se događa na bojištu da sam skužio kako prepričavam o smrti ljudi kao da prepričavam tekmu.
Spas u kazalištu
Kraj rata donio je konačan povratak kući, ali i tupost te svakodnevna preispitivanja i analize, a sa svakom novom analizom psihičko stanje bilo je sve gore. Privremeno rješenje -’bomboni’ i ‘horse’ postali sastavni dio njegova života. Umirovljenje je još više pogoršalo situaciju. I na samom dnu došao je do prijelomnog trenutka -Igor je priznao sebi da samoubojstvo nije izlaz.
- Razmišljao sam što znam raditi i kako sam odmalena volio prepričavati nekako me počelo zanimati kazalište. Gledao sam filmove i shvatio kako glumci pretaču svoje emocije u likove kako bi bolje pripremili uloge. Bio je to najbolji način da izbacim svoje emocije van, odao je Igor, kako se glumom vratio u život.
Igore,svaka čast!!Nadam se da ćeš biti svjetli primjer svima koji se još uvijek bore sa svojim demonima!