U sklopu vrlo zanimljivog projekta "Podmorska baština Marjana" koji vodi Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, tijekom protekla dva mjeseca obavljena su arheološka sondiranja u Špinutu, na podmorskom arheološkom nalazištu ispred Veslačkog kluba Gusar. Temeljem tog istraživanja donesen je nedvojben zaključak da je sa sjeverne strane Marjana u vrijeme rimskog naselja Spalatuma, u drugom stoljeću, nastala antička luka koja je uvelike služila u vrijeme gradnje Dioklecijanove palače!
Dr. sc. Miroslav Katić, ravnatelj Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, koji prije svega želi naglasiti da projekt "Pomorska baština Marjana" vode i realiziraju u suradnji s Ronilačkim klubom Špinut, objašnjava kako se na Špinutu, sa sjeverne strane Marjana gdje je luka, ne otkriva samo povijest Dioklecijanove palače nego i povijest Splita.
- Dioklecijanova palača završena je 305. godine. Postojao je Spalatum, ime koje se odnosi na gradić odnosno rimsko naselje koje je prethodilo Palači. Riječ je o manjoj aglomeraciji koja je postojala znatno prije Palače. Arheolozi su to antičko nalazište do sada "hvatali" samo po arhitektonskim komadima. Pokazalo se, međutim, da je Spalatum imao luku još u 2. stoljeću, i to sa sjeverne strane poluotoka, koja je imala vezu s kompletnim salonitanskim agerom - kazuje ravnatelj Katić.
Sva središta na području današnjeg Solina (primjerice Siculi na lokaciji današnjeg Resnika) komunicirala su sa splitskim poluotokom morskim putem.
- Izuzetno je značajna ta pomorska veza. Građa iz luke u Špinutu prevozila se do Palače cestom dugom oko 1,5 kilometara. Rekonstrukcija antičkoga pejzaža Splita koju je izradio Dalibor Popovič ponajbolje opisuje kopnenu vezu, odnosno cestu koja je prilazila Dioklecijanovoj palači sa zapadne strane - kaže Katić.
Ispred Palače je vjerojatno bila "velika", glavna luka, dok je špinutska služila kao pomoćna. U nju se mogao skladištiti sav materijal koji je bio potreban za gradnju Palače. Luka u Špinutu koja se uvelike koristila u 2. stoljeću, postala je iznimno važna početkom 4. stoljeća, upravo u vrijeme gradnje Palače. Velebni stupovi su se dovozili iz Egipta, mramor iz Grčke, uglavnom luksuzni materijali koji su se koristili za opremanje građevina iz raznih središta s područja Mediterana. Te materijale trebalo je uskladištiti.
- Jako je zanimljivo i važno što smo tijekom ovog posljednjeg istraživanja špinutskog podmorja pronašli ploče od cigle, dimenzija 36 puta 36 centimetara, koje su se ugrađivale u lukove Dioklecijanove palače. Upravo su se samo takve pločaste cigle ugrađivale u specifične lukove Palače i vrlo rijetko ih nalazimo na drugim mjestima. To je potvrda da se luka u Špinutu uvelike koristila u vrijeme gradnje Dioklecijanove palače. I magazini uokolo nje za skladištenje građevinskog i drugog materijala - otkriva ravnatelj MHAS-a. Dodaje kako možemo zamisliti jedno veliko gradilište, tim više što se kopao i akvedukt i gradio kraj izvora rijeke Jadro.
Najnovija otkrića su zaista pokazala i dokazala intenzitet radova. Za luku u Špinutu znalo se odavno, a ova najnovija istraživanja i nalazi kronološki pokazuju njezino funkcioniranje. Koristila se nedvojbeno i u 5. i 6. stoljeću. Upravo nađeni arheološki materijal sada se obrađuje. MHAS će na proljeće tiskati manju knjižicu o tim istraživanjima. Financijski ih pokrivaju Splitsko-dalmatinska županija koja je izdvojila oko 25 tisuća kuna i gradska ustanova Park-šuma Marjan s oko 15 tisuća kuna. U planu je i izrada manjeg videa kojim će se podmorska baština Marjana predstaviti široj javnosti.
Valja svakako istaknuti da je voditelj arheoloških istraživanja u Špinutu Miroslav Gogala, kustos MHAS-a, u čijem su timu arheolozi Miroslav Katić, Nikolina Uroda i Dalibor Burić. I, naravno, iskusni ronioci Ronilačkog kluba Špinut: Bruno Stanić, Antonija Grubišić Čabo, Stipe Boban, Jakša Babić i Paško Krančević. Arheološko istraživanje podmorske baštine Marjana nastavit će se sljedeće godine.hr
