Proteklih godina brojni su poznati glumci uplovili u televizijske vode, pa smo konačno dočekali da to učini i jedan od najvećih, legendarni Sylvester Stallone. “Tulsa King” serija je koju možemo gledati na SkyShowtimeu, a koja je jedna od najugodnijih iznenađenja proteklih mjeseci. Autori serije su Taylor Sheridan, autor hita “Yellowstone” i Terence Winter, koji je napravio mafijaški klasik “Boardwalk Empire”, ali i radio na kultnim “Sopranosima”.
Stallone je Dwight Manfredi, nekadašnji mafijaški kapo koji je upravo odslužio 25 godina zatvora zbog ubojstva za koje izgleda nije kriv, a držao je jezik za zubima zbog lojalnosti svom šefu. No nakon puštanja na slobodu, povratak kući nije ispao kako je očekivao, budući da novi podšef obitelji Charles “Chickie” Invernizzi (Domenick Lombardozzi) odlučuje nagraditi njegovu lojalnost tako što će ga poslati u Tulsu u Oklahomi, gdje Dwight može pokrenuti posao za organizaciju.
Dwight shvaća da ga zapravo protjeruju i ipak odlazi u Tulsu te započinje proces ponovne izgradnje svog života kao slobodan čovjek, istodobno otkrivajući kakve se sve mogućnosti nude poslovnom čovjeku koji se ne boji upotrijebiti malo nasilja kako bi dobio ono što želi.
Nakon dolaska u Tulsu Dwight se prvo udruži s Tysonom (Jay Will), vozačem taksija kojeg odmah zaposli kao svog osobnog vozača. Tu je i Bodhi (poznati komičar Martin Starr) koji vodi dućan s marihuanom, budući da je u Oklahomi ona legalizirana u medicinske svrhe. Dwight mu u stilu starog mafijaša kaže kako će ga štititi u zamjenu za novac naravno. Tu je i Andrea Savage kao Stacy, koja se odmah u prvoj epizodi spetlja s Dwightom misleći da on ima oko 55 godina, a on je ustvari vitalni 75-godišnjak. Problem nastaje i kada shvati da je on bivši zatvorenik, a ona je policajka.
Jasno je da su tvorci “Kralja Tulse” seriju radili imajući odmah na umu Stallonea u glavnoj ulozi. Zamislite da je Rocky Balboa nakon boksačke karijere otišao u mafijaše. Sly se u takvim ulogama mafijaša snalazi kao riba u vodi, a zanimljivo je da je dosad samo jednom imao komičnu ulogu, i to u neuspjelom filmu “Oscar” redatelja Johna Landisa iz 1991. godine. A i tamo je glumio mafijaša koji upada u svakakve situacije. “Kralj Tulse” vješto balansira između komedije, akcije i glupavog crtića. Neki bi pomislili da taj ćušpajz ne može uspjeti, no dapače, funkcionira i ukusan je poput bosanskog lonca.
Najbolja stvar kod “Kralja Tulse” jest njegova jednostavnost. Pratiti radnju stvarno je lako, kao i zapamtiti imena likova. Sheridan obavlja izvanredan posao u dizanju atmosfere svojom pričom, čak i kada se ulozi ne čine tako velikima. Zapravo, nemamo razrađenog antagonista sve do treće ili četvrte epizode serije. Prije toga Dwightovi su zakleti neprijatelji tehnološki razvijen svijet i njegova bolna usamljenost i žaljenje. No kada upadne na teren drugoj gangsterskoj ekipi, počinju pucačina i tuča.
Stalloneov Manfredi u nekim trenucima podsjeća i na Tonyja Soprana. Naime, na prvom mjestu mu je moral, ali i obitelj, pa mu nije problem u obranu časti svoje kćeri namrtvo prebiti člana svoje mafijaške organizacije. A onda se u idućoj sceni čudi mobitelima ili nekom drugom tehničkom dostignuću ili uživa u sladoledu “jer su u zatvoru za desert imali samo tiramisu”. Cijelo vrijeme serija kao na klackalici balansira između glupave komedije i mafijaške drame i ne prevrne se. Jer da se prevrnula barem jednom, sigurno bi bila otkazana. Ovako ćemo Dwighta gledati i iduće godine, a Stallone bi nakon nominacija za Oscar i Zlatni globus vrlo lako mogao dobiti i nominaciju za Emmy. Da mu je to netko rekao tamo prije 45 godina, u vrijeme slave s “Rockyjem”, vjerojatno bi mu odgovorio da nije normalan.
