Kazalište katastrofe. To je predstava “Duh koji hoda (Prometejev put)” Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada i Centra za razvoj vizualne kulture koja je u subotu, 1. listopada, otvorila 31. Gavelline večeri. Tu opću katastrofu sugerira već i slika glumačkog ansambla na knjižici predstave. Snimljeni su pokraj potpuno razrušene zgrade, u podnožju nekog tehnološkog tornja. Potres, rat? Ne, samo svakodnevica, aktualni trenutak u kojem živimo.
Autor “Duha koji hoda” Dejan Dukovski govori o glumcu, financijski uništenom stručnjaku za Shakespearea, kojem će banka zbog dugova oduzeti kuću u kojoj živi s obitelji i roditeljima. Sluđen i izgubljen na početku, (slučajno) postaje čovjek koji će promijeniti svijet. I to tako što će ubijati sve one koji su odgovorni za nepravde, naravno počevši od bankara. Njegovo propadanja ujedno je i propadanje kulture, one koja više nikome nije važna u društvu bankara i mešetara svake vrste. Predstavu je fantazmagorično režirao Aleksandar Popovski, naglašavajući dijelove teksta koji su referencije na Shakespearea (ponajviše na “Hamleta”), ali i dajući glavnom junaku odlike “Taksista”. Ovdje je nemoguće reći što je ludilo, a što stvarnost.
Zagrebačke je publika imala prilike vidjeti odlične novosadske glumce koje rijetko sreće, predvođene Nenadom Pećinarom u glavnoj ulozi Mare te Radojem Čupićem koji igra sve likove koji su simbol zla i nepravdi liberalnoga kapitalizma današnjice.
Nakon što je u nedjelju navačer na Gavellinim večerima izveden "Hinkemann" Zagrebačkog kazališta mladih, u režiji Igora Vuka Torbice, večeras se festival nastavlja dramom "Tri zime" Tene Štivičić, u režiji Barbare Hieng Samobor i izvedbi Mestnog glegališča iz Ljubljane.
