Slučaj Kazališta Trešnja ili nedoumice oko autorskih prava za predstavu "Charlie i tvornica čokolade", koju je ovo kazalište postavilo prema romanu Roalda Dahla, u režiji Lee Anastazije Fleger, iznova je aktualizirao problem poštovanja autorstva, koji mnogi u našoj zemlji još ne razumiju. Podsjetimo, nakon premijere predstave u Kazalištu Trešnja reagirala je Hrvatska autorska agencija, koja ja popularnom dječjem kazalištu poslala pismo zabrane izvođenja i obavijest o kršenju autorskih prava.
Naša agencija, koju izuzetno cijene u svim našim kazalištima, u Hrvatskoj zastupa britansku agenciju Casarotto Ramsay & Associates Limited, koja pak zastupa zakladu pokojnog autora Roalda Dahla i njegove nasljednike.
No, tvrdnju da je predstava postavljena bez riješenih, odobrenih i plaćenih autorskih prava za Večernji list demantirala je ravnateljica Kazališta Trešnja Višnja Babić, koja je rekla:
– Imamo pisanu suglasnost od agencije koja ima ekskluzivna prava na ovo djelo. Tek poslije pojavila se još jedna agencija koja tvrdi da također ima prava, i to upravo rješavaju naši odvjetnici.
Problem očito postoji, ali sporna je predstava i dalje na rasporedu Kazališta Trešnja, s predviđenih šest izvedbi u svibnju, od kojih je prva predviđena za četvrtak, 19. svibnja, dok su one 23., 24. i 25. svibnja predviđene za organizirane posjete škola.
Što su autorska prava, kako ih se nabavlja i koliko ih plaćaju naša kazališta, razgovarali smo s čelnim ljudima nekoliko kazališnih kuća te glumicom Marijom Sekelez, koja se tim pitanjem bavila i kao ravnateljica Žar ptice, ali i kao samostalna umjetnica. Tako je upravo ona morala odustati od ideje da realizira predstavu koja bi bila poetski recital stihova planetarno popularne pjesnikinje Rupi Kaur. Iako je i izdavačka kuća Stilus, koja u Hrvatskoj izdaje Rupi Kaur, snažno stala iza tog projekta, hrvatski je projekt odbijen uz obrazloženje da samo Rupi Kaur javno čita svoje pjesme.
I kao ravnateljica Žar ptice imala je mnogo posla upravo oko autorskih prava, a kaže kako je od najveće pomoći uvijek bila Hrvatska autorska agencija, koja izuzetno brzo i profesionalno radi svoj posao. No, primjerice, kad je Žar ptica radila predstavu "Ronja, razbojnička kći" prema djelu Astrid Lindgren, "mame" Pipi Duge Čarape, neposredno pred premijeru morali su mijenjati kraj predstave:
– U našoj dramatizaciji, koju je radila Marijana Nola, izbjegli smo smrt na kraju djela, ali je stiglo upozorenje da ne smijemo mijenjati taj dio originalne dramatizacije djela i tako je redateljica Nina Kleflin u zadnji čas pred premijeru radila novi kraj djela – kaže Marija Sekelez, koja je prije 15 godina za Žar pticu, pokušala dobiti autorska prava za djelo "Charlie i tvornica čokolade", ali su bili odbijeni.
Koliko su stroga autorska prava, ova se glumica uvjerila kada je radila svoje slavne monodrame. Tako su, primjerice, prava za "Isadoru ili prvu bosonogu plesačicu" dopuštala da tu predstavu snimi tadašnja Televizija Zagreb, ali kada je radila "Majstorsku klasu", predstavu o velikoj opernoj divi Mariji Callas, na to nije smjela ni pomišljati.
– Ni jedan komadić, ni jedan isječak te predstave nije se smio snimiti, ni audio ni video. Pravila su bila vrlo stroga i sve je bilo pod istom takvom kontrolom – sjeća se Marija Sekelez, kao i svote koju je platila za tu predstavu, a koja je iznosila dvije tisuće tadašnjih njemačkih maraka.
Upravo svote koje se plaćaju za autorska prava veliko su iznenađenje za ljude izvan kazališnog posla jer nije tu riječ o nekim basnoslovno skupim naknadama, što je i razumljivo jer jedno je postavljati neki superpopularan mjuzikl na Broadwayu, a drugo u Zagrebu.
Tako Drago Utješanović, ravnatelj Žar ptice, kaže da paušali koji se plaćaju unaprijed za autorska prava dječjih klasika, poput primjerice djela Ericha Kästnera, iznose od 800 do tisuću eura.
– Nositelji autorskih prava to vrlo pomno izračunaju, u obzir uzmu period izvođenja predstave, broj mjesta u dvorani, cijenu ulaznica... i onda je to između 7 i 10 posto bruto prihoda blagajne. Zaista to nikada nisu suludo visoke cijene – govori Drago Utješanović te također ističe odličan posao Hrvatske autorske agencije, ali i upozorava da trenutačno na svjetskoj razini vlada popriličan kaos:
– U vrijeme korone zatvorena su mnoga svjetska kazališta, a propale su i brojne agencije koje su se bavile autorskim pravima i sada se događa da se nekim pravima doslovno ne može ući u trag, što nalaže još veći oprez.
O autorskim pravima razgovarali smo i s Ivom Hraste Sočo, intendanticom HNK Zagreb, koja nam je sve objasnila na primjeru drame "Ubojstvo" izraelskog dramatičara Hanocha Levina, koju je režirao Ido Rozenberg, također gost iz Izraela, i ispričala postupak nabave autorskih prava:
– Izuzetno je važno obaviti taj posao na vrijeme kako bi se premijera pripremila u miru. Mi smo u Izrael poslali pismo namjere, od njih dobili ponudu u kojoj je sve precizirano, primjerice tko će prevoditi djelo, ali i odobrenje da se taj prijevod otisne u knjižici predstave. Sve je obavljeno preko Hrvatske autorske agencije jer smo izuzetno sigurni kada radimo s njima da neće biti naknadnih problema. Nakon što je sve odobreno, i prijevod smo poslali u Izrael na odobrenje, a kada je ono stiglo, mogli smo u miru raditi dalje – objašnjava intendantica HNK Zagreb.
Trenutačno najveći svjetski hit na domaćoj kazališnoj sceni ima Kazalište Komedija. To je mjuzikl "Ljepotica i zvijer" i ta su autorska prava, kaže ravnatelj Komedije Miljenko Puljić, riješena direktno s Disneyjem. Pravila igre neizmjerno su stroga, pa tako, primjerice, i haljina koju Bella nosi na kraju predstave, uz sretan kraj, mora biti žuta, takvom je djeca pamte iz crtanog filma.
– Nina Kleflin je zbog strogosti tog ugovora čak morala otići u London, a kada smo i dobili prava, prema ugovoru smo svaki detalj predstave: kostime, scenografiji i sl. morali slati na odobrenje – kaže Puljić te dodaje da prema ugovoru koji je sklopljen ne smije reći koliko je Komedija platila autorska prava za taj superpopularan mjuzikl, koji je u Zagrebu režirao Leo Mujić.
