BEČ – „Hrvatski iseljenički duhopis“ – Ogledi, kritike, pisma i prijedlozi (1990.-2013), naslov je knjige profesorice, spisateljice i hrvatske diplomatkinje Tuge Tarle, predstavljene u Hrvatskom centru u Beču, bečkim i gradišćanskim Hrvatima. Urednik knjige je dr. Božo Skoko, a recenzenti dr. Ivan Rogić i dr. Marin Sopta.
O knjizi su nadahnuto govorile dr. Zdenka Weber, ministrica savjetnica za kulturu u Veleposlanstvu RH u Austriji, koja je vodila predstavljanje te sama autorica.
- Knjiga je vrijedna referentna literatura za svakoga koji se bavi hrvatskim iseljeništvom, stilski sjajno napisana, štivo koje se čita u jednom dahu, rekla je dr. Weber, istaknuvši kako je riječ o slikovitom opisu hrvatskih zajednica i Hrvata izvan Hrvatske, njihovoj svakidašnjici i problemima u novim domovinama, sjećanjima i čežnji za rodnim krajem, kao i tragičnim sudbinama hrvatskih iseljenika koje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.
Napomenula je kako je autorica u svojoj više od desetljeća dugoj diplomatskoj karijeri radila kao promotorica hrvatske kulture u Australiji, Španjolskoj, Čileu i Slovačkoj, te da je i osobno iskusila što znači biti iseljenikom živeći s obitelji daleko od domovine. Dodala je kako je Tarle autorica bogatog stvaralačkog opusa, od pripovijetki, poezije i neobjavljenih romana do zapaženih eseja iz područja etike, migracije i identiteta..
-Duhopis nije nikakva znanstvena analiza nego poniranje u dušu našeg čovjeka koji se je odlučio otisnuti u svijet u potrazi za boljim životom, rekla je Tarle. I sama sam osjećala nostalgiju i razmišljala o tome kako je čovjek osuđen na to da tek kad izgubi svoju domovinu spozna istinu o tome koliko mu ona znači. Dijelila sam ponos i radost s mojim sunarodnjacima hrvatskim iseljenicima zbog činjenice da napokon imamo svoju slobodnu zemlju i da smo ravnopravni s ostalim narodima svijeta. Hrvatsku slobodu platili smo velikim gubitkom ljudstva i razaranjem nacionalnog bogatstva, a u poraću nesmiljenom pljačkom i nepoštenom pretvorbom. Ali ni u tom vremenu velikih iskušenja nikad nismo bili sami. Hrvatska dijaspora, tisuće i tisuće hrvatskih duša diljem svijeta dijelili su to tragično iskustvo s nama, pomagali su Hrvatskoj kako su najbolje znali, a neki su se i sami uključili u obranu domovine svojih predaka. Bili smo barem nakratko jedna ujedinjena duša“, piše Tarle.
Ona je inicirala i vodila Zakladu za skrb o djeci žrtvama rata-DORA (1991.-1996.), a bila je i pokretačica je i prva predsjednica Hrvatske humanitarne mreže te povjerenica podružnice SDLSN-a pri Ministarstvu vanjskih i europskih poslova RH ( 2008. do 2012.)
Govoreći o knjizi autorica se je dotakla, između ostalog, i ponovnog vala iseljavanja mladih obrazovanih Hrvata žalosno konstatirajući da ih se je čak 15 tisuća iselilo iz RH u posljednjih petnaest godina. „Hoće li se ikada vratiti“, pitala je, dodavši kako je protivnik teze da se to razdvojeno biće naroda, koje živi u paralelnom svijetu naziva „globalna Hrvatska“.
-Prava je Hrvatska ovdje na obalama Jadrana sa svim svojim problemima, strepnjama i nadama. Želite li je doista doživjeti onakvom kakva jest, ne preostaje vam drugo nego da joj se vratite“, poručuje autorica. Kritizirala je, kako je rekla, „puno nerazumijevanja i neznanja“ u približavanju domovinske s izvandomovinskom Hrvatskom. Tarle je na bečkoj je promociji istakla važnost osnutka iseljeničkog muzeja u Hrvatskoj , pozvavši bečke Hrvate da joj u tome pomognu.
- Doprinos iseljenih Hrvata drugim kulturama i ljudskoj globalnoj zajednici diljem svijeta mora ostati zabilježen i vidljiv, posebice za buduća pokoljenja, zaključila je.
Predstavljanje su organizirali Hrvatski centar i bečki ogranak HKD „Napredak“ u sklopu njihove zajedničke priredbe „ Razgovor u Centru“.
teska je to emigracija na 500 km od zagreba.. treba tu zrtvu slaviti I postovati, no?