“Tražite od mene priču? Pitam se je li ona pletivo za vaše oči? To su samo neke riječi s malo smijeha i puno suza. Patina prošlih dana. Skupo, do boli... Prebirem prstima po istinama i tajnama...” Te su rečenice istrgnute iz (reklo bi se, programatske) mini-mini priče “Švelja (ili Tražili ste priču?)” što je cijela stala na prvu stranicu zbirke priča Julijane Adamović “Konzerviranje” (VBZ, ur. Vladimir Arsenijević), druge knjige te autorice koja je 2008. nagrađena Kiklopom za prvijenac za knjigu priča “Kako su nas ukrali Ciganima”.
Mahom kratke, ispisane jednostavnim govornim izričajem, priče “konzerviraju” svakidašnjicu nekih običnih muškaraca i žena danas i ovdje, koje muči usamljenost, koji su nezadovoljni sobom, koji tugu utapaju u alkoholu ili u novim beznadnim ljubavima, koji ne mogu preboljeti razočaranja... Autorica s dosta vještine izbjegava opasnost od patetike, jer sve te svoje male melankolične junake povremeno obasipa zrncima humora kao blagotvornim odmakom od sentimentalnoga kiča. Solidno žensko pismo!
