Premijerom drame "Tri sestre" A. P. Čehova u režiji Nenni Delmestre i dramaturškoj obradi Elvisa Bošnjaka, u petak u HNK Split počinje sezona 2022/23. Ovo je tek druga produkcija Čehovljeva klasika u dugoj povijesti splitskog teatra, nakon predstave u režiji Lidije Mansvjetove koja je premijerno izvedena davne 1948. godine.
- HNK Split u ovom trenutku ima iznimno dobru podjelu za "Tri sestre" i to je osnovni razlog zbog kojeg mislim da danas trebamo postavljati ovu dramu. Želja mi je da se ove mlade glumice i glumci, uz srednju generaciju i seniore, počnu baviti najboljom svjetskom dramskom literaturom, da izgovaraju rečenice koje imaju duboki smisao, da razmišljaju o temama koje su velike i važne, koje su preživjele više od sto godina i koje nas još uvijek zanimaju, zaokupljaju, zabrinjavaju, ohrabruju i obeshrabruju - objašnjava redateljica Nenni Delmestre.
Otkriva i da, kada je krenula razmišljati o postavljanju ovog teksta, nije bilo ni govora o tome da bi se mogla dogoditi ruska agresija na Ukrajinu. Na prvoj probi već je bio krenuo rat i čitanje replike “u Moskvu, u Moskvu, u Moskvu” pokrenulo je pitanje kako to mogu izreći, a da ne zvuči suludo i hoće li publika to shvatiti doslovno.
- Kazalište koje mene zanima je uvijek ovdje i sada, naravno, ne banalno, nego tako da svaki tekst u novom kontekstu dobije nova značenja. Ovo nije predstava o Rusima na početku dvadesetog stoljeća. Ovo je predstava ovog ansambla, u kojoj svaki glumac posvaja lice koje igra i pretvara ga u neko “moguće ja”. Parafrazirajući Držića, u ovoj predstavi iz Splita na Moskvu gledamo - naglašava Delmestre.
U ulogama Olge, Maše i Irine, triju najslavnijih sestara dramske literature nastupit će će mlade glumice dramskog ansambla HNK Split Monika Vuco Carev, Katarina Romac i Ana Marija Veselčić. Ostale uloge tumačit će Goran Marković, Sara Ivelić, Mijo Jurišić, Elvis Bošnjak, Donat Zeko, Nikša Arčanin, Trpimir Jurkić, Luka Čerjan, Zdravko Vukelić, Nenad Srdelić, Viviana Bojić, Mirjana Ševo i Darijo Tvrdić.
- Čehov je za nas velika radost, ali i veliki izazov, velika strepnja. Sve to što Čehov jest, što se čini da jest, ili što se čini da nije, opterećuje nas, strahopoštovanje nas često koči. Sva ta pitanja: Kako se igra Čehova? Kako biti istinit? Kako biti, kako doseći? Je li dovoljno da to budemo mi danas, ovakvi kakvi jesmo, po svojoj istini, ili treba nešto drugo? Jesam li ja to lice, ili je lice ja? U koje vrijeme da se smjestimo... pritišću nam pleća. Kako bismo se pozabavili ovim vrlo intimnim odnosom, pomaknuli smo priču vremenski unaprijed. Junaci "Tri sestre" u našoj predstavi citiraju Čehova, oni su ga čitali, gledali na pozornici ili su samo za njega čuli. Njihov svijet je svijet u kojemu Čehov postoji. Pa i naš svijet, u kojemu se čini da za njega ima sve manje mjesta, vrijedi onoliko koliko u sebi ima Čehova. Bez njegovog šestog prsta, svijet bi bio nepodnošljiv - poručuje dramaturg Elvis Bošnjak. (M . Pejković-Kaćanski)
