Uskoro ćemo na Hrvatskoj radioteleviziji imati priliku gledati novi dokumentarni serijal pod imenom „Fiume crno – crveno Rijeka“ (F.C.C.R.), scenarista i redatelja Vanje Vinkovića. U šest nastavaka, taj serijal predstavlja bogatu i složenu riječku povijest, počevši od vremena Habsburške Monarhije krajem 18. i u 19. stoljeću. Preispitujući sve najvažnije društvene i političke događaje, sadržajem obuhvaća Prvi svjetski rat, D’Annunzijevu vladavinu, priključenje Mussolinijevoj Italiji, tragedije Drugog svjetskog rata, uspostavu i raspad komunističke Jugoslavije, Domovinski rat i tranzicije – sve do današnjih totalitarnih tendencija.
Kako ste krenuli u realizaciju ovog projekta? Koja motivacija stoji iza toga?
Hrvatsko društvo i nakon 30 godina demokratskog poretka u samostalnoj hrvatskoj državi ima poseban odnos prema vlastitoj povijesti, kojim se često povijesne činjenice i nadalje uglavnom koriste kao svakodnevno sredstvo prijetvornih javnih obračuna, pri čemu se namjerno mijenja kontekst povijesnih zbivanja i stvarna uloga određenih povijesnih osoba u njima. To upućuje na duboku ideološku podijeljenost, ali i spoznajnu ograničenost različitih sudionika hrvatskog javnog života – podjednako političara, novinara, profesora, nakladnika, umjetnika, aktivista i inih samoproglašenih društvenih čimbenika, koji se na(d)meću kao vrhovni promicatelji „prave“ povijesne istine. Naravno, takvima nije cilj rasvijetliti prošlost, već iskoristiti je za svoje vlastite ciljeve u sadašnjosti, služeći se sveobuhvatnim manipulativnim sredstvima, posebice snagom svoje autoritativne moći u kulturnim i obrazovnim ustanovama, kao i u svekolikim, svima dostupnim medijskim kanalima. Stoga sam još prije nekoliko godina zamislio dokumentarni serijal Fiume crno – crveno Rijeka (F.C.C.R.), koji bi upotrebom “zaboravljenih” temeljnih profesionalnih novinarskih pravila gledateljima prikazao složenu povijest Rijeke kao hrvatskog, srednjoeuropskog i sredozemnoga grada.
Naglasak ste stavili posebice na totalitarističke režime koji su obilježili riječku povijest. Zašto?
Totalitarizam je politički pojam dvadesetog stoljeća koji se u različitim oblicima javlja kao okosnica i svih prethodnih vlasti, a njegov simbolički crno-crveni plamen upaljen je prije stotinu godina baš u Rijeci iz ruku prvog vođe – Gabrielea D’Annunzija. On je kao talijanski junak Velikog rata (nije oksimoron, sic!) i već priznati književnik, u pompoznom pohodu na Rijeku 1919. vidio ispunjenje egocentričnih težnji svog pustolovnog duha. Naravno, postoje dokumenti koji taj njegov pothvat prikazuju u jednom drugom, širem kontekstu. D’Annunzija je inicirao i financirao dio talijanske nacionalističke komponente u vojsci i politici, a primio je i riječko protalijansko izaslanstvo koje ga poziva da zauzme Rijeku. Postoje brojne poveznice između D’Annunzijeva stila vladanja i političke ostavštine koje su koristili i nadograđivali totalitarni vođe, a nalazimo ih i u sadašnjim globalizacijskim pothvatima i planovima. No samog D’Annunzija ne možemo smatrati „pravim“ totalitaristom jer je njegova vladavina bila kaotična, upravo suprotna totalitarnom poretku. Riječko stanovništvo (pre)živjelo je sve totalitarizme – fašizam, nacionalsocijalizam i komunizam pa su ti poreci utkani u gradsku memoriju, o čemu se govori u serijalu.
Koliko dugo ste na njemu radili i na koji ste način okupljali sugovornike?
Zahvaljujući Hrvatskoj radioteleviziji, na čijem je javnom natječaju serijal krajem 2018. izabran za dodjelu dostatnih sredstava, snimili smo čak 43 važna sugovornika. Budući da je hrvatsko društvo i nadalje „impregnirano“ ideologiziranom jugoslavenskom historiografijom, htio sam gledateljima prikazati i onaj dio riječke, hrvatske i srednjoeuropske povijesti koji im je dosad bio namjerno uskraćen. Zato sam okupio vrsne hrvatske, talijanske, engleske i austrijske stručnjake s različitih društvenih područja (povjesničari, filozofi, književnici, sociolozi, ekonomisti, novinari, biolozi, transhumanisti i dr.), za koje sam bio siguran da će profesionalno, na temelju dokazanih povijesnih i znanstvenih činjenica, ponajbolje raščlaniti zadane im teme u svoj njihovoj složenosti i zamršenosti. Isto tako, cilj mi je bio prikupiti svjedočanstva ljudi koji su bili izravni sudionici povijesnih zbivanja u Rijeci i čija su osobna iskustva – izgovorena iskreno i cjelovito, sada trajan podsjetnik na prošla vremena.
Predvidjeli ste i da će biti onih koji će biti nezadovoljni serijalom. Tko su oni i zašto smatrate da će biti nezadovoljni prikazanim?
Samorazumljivo – totalitaristi svih političkih usmjerenja neće biti sretni jer serijal razotkriva njihovo provedbeno djelovanje. Nezadovoljnika će biti i među zadrtim društvenim aktivistima koji pod plaštom „liberalne“ parlamentarne demokracije promiču bilo kakav oblik ujednačenosti temeljene na općim pravilima koja ne dopuštaju svjetonazorsku različitost i ideološku slobodu, čime se dakako isključuje (i) one s čijim se stavovima osobno ne slažemo ili su nam odbojni, što neminovno vodi u neki oblik totalitarizma. Serijal će vjerojatno svoju publiku pronaći među dobronamjernim ljudima različitih usmjerenja kojima je još uvijek stalo do kritičkog promišljanja stvarnosti u kojoj se nalaze usprkos snažnim utjecajima raznih „kolektivista“ koji promiču (samo)proglašena prava na sve i svašta. Htio bih da gledatelji nakon odgledanog serijala, osim boljeg snalaženja u rasvjetljavanju povijesnih događanja u kojima su sudjelovali njihovi preci, ali i oni sami, započnu promišljati i izgledne distopijske opasnosti na temelju totalitarnih primjera kako bi ih pravodobno prepoznali i odlučno odbacili slobodnom voljom vlastitog prosuđivanja i zdrave logike.
