Povodom retrospektivne izložbe Picelj i prijatelji, koja se u organizaciji Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb otvara u četvrtak, 19. rujna u 19:30 sati u MSU Zagreb uz 100-godišnjicu rođenja Ivana Picelja (1924.–2011.) donosimo niz tekstova u kojima se na izvanredan i širok opus jednog od najistaknutijih hrvatskih umjetnika druge polovice 20. stoljeća osvrću autor izložbe prof.dr.sc. Zvonko Maković i urednica umjetnikove monografije u izradi, dr.sc. Snježana Pintarić.
Ivana Picelja, grafičara, predstavlja dr.sc. Snježana Pintarić, urednica umjetnikove monografije u izradi.
Paralelno s radom u medijima slikarstva i dizajna krajem 1950-ih, Picelj otkriva jednu novu tehniku koja će u potpunosti odgovarati njegovim programskim nastojanjima i autorskom prosedeu. Upoznaje se s tehnikom svilotiska i 1957. producira svoju prvu grafičku mapu. Početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća, Picelj postupno odustaje od klasične slike i sve se više posvećuje izradi reljefa-objekata te grafici i dizajnu. Grafika postaje postaje njegov medij i manifest nove umjetnosti.
Piceljevo okretanje grafici nije bilo slučajno. Gledano s aspekta podruštvljenja umjetnosti, u sklopu širokog poimanja tradicije avangardne umjetnosti i bauhausovskih načela kojima se Picelj vodio sa željom da umjetnost služi najširim slojevima, upravo je grafika omogućavala socijalizaciju umjetničkog djela, tj. njegovu difuziju u široku javnost. Drugi postulat, također u tradiciji avangarde, primjenjiv na grafički medij, a kojeg je Picelj slijedio u ovom razdoblju, jest načelo timskog rada, način kojem je Picelj bio sklon kao malo koji drugi umjetnik.
Njegove grafičke mape iznimno su pažljivo opremljene i tiskane u najužoj suradnji s poznatim izdavačima i tiskarama, uvijek i samo s majstorima koji su pravi stručnjaci u svom području – tiskarom Brane Horvata u Zagrebu i tiskarom Arcay u Parizu. Surađivao je s vrhunskim umjetnicima i kritičarima, piscima predgovora: Radoslavom Putarom, Annie Le Brun, Gillom Dorflesom, Abraham A. Molesom, čiji su tekstovi pratili njegove izdavačke projekte.
Serigrafija je, sa svojim izvrsnim kolorističkim potencijalom i ostalim karakteristikama, predstavljala na početku izazov za mladog slikara, no toj je tehnici Picelj ostao vjeran i u narednim desetljećima te je u njoj realizirao brojne grafičke listove i grafičke mape: Oeuvre programmée No 1 1966., Cyclophoria 1971., Géométrie élémentaire 1974., Connexion 1979. – 1980., Remember 1976. i 1986., Odnosi, 1992., dvije mape Varijacije 1994 . i 2002. te posljednju mapu Ulmske varijacije iz 2006. realiziranu u Ljubljani. Unutar tog niza, mape Oeuvre programmée No 1, Cychlophoria i Connexion povezuje upotreba karakteristične modularne jedinice, kruga sastavljenog od linija različite širine – poput bitova koji sastavljeni samo od jedinice i nule omogućuju bezbroj kombinacija čijim poretkom i umnožavanjem umjetnik konstruira kompoziciju, a nizanje krugova na različite načine, s drugačijim usmjerenjima, na bijeloj ili na crnoj pozadini stvara snažne optičke efekte.
Cyclophoria i Varijacije Piceljevi su koloristički najzanimljiviji i najdojmljiviji grafički radovi. Naročito Cyclophoria, sa svojom raskošnom paletom, s citatima Heraklita i s predgovorom Gilla Dorflesa dizajniranom u obliku kruga, rađena u velikom kvadratičnom formatu u bijeloj plastičnoj kutiji umjesto korica, sjajna je i vedra interpretacija motiva kruga, promoviranog mapom Oeuvre programmée No 1. Picelj, umjetnik uvijek otvoren prema nadolazećim umjetničkim pojavama, 1970. i 1980-ih realizira mape serigrafija koje čine zasebnu cjelinu u njegovom opusu. Mape – projekti Géométrie élémentaire i Remember njegov su hommage grafičkom mediju i tradiciji avangardne umjetnosti, ali u njima Picelj uvodi i nove postupke bliske suvremenim poimanjima funkcije umjetničkog djela povezujući grafiku kao dvodimenzionalni medij s trodimenzionalnim objektima.
Sve informacije o izložbi Picelj i prijatelji pratite na stranici piceljiprijatelji.hdlu.hr.
piše: Snježana Pintarić
