Susret s jednom staricom u kupeu koji se ljuljao prema Skoplju promijenio je moju energetsku strukturu, poništio vrijeme u prostoru koje očito nije to što sam mislio da jest. Ono što su me godinama učili, i ono što me uče, apsolutno ništa ne vrijedi. Još sam u blaženom stanju šokantnih priča žene s kojom sam dotaknuo nešto o čemu konstruktori američkih i ruskih raketa mogu samo sanjati i letjeti u prazno.
Da me zbog svega što doznah ne bi strpali u Vrapče, odlučio sam cijelu priču zakopati duboko u sebi, a mi idemo na redoviti raport slađahnih tračeva. Da u Beogradu ne mogu bez nas, dokaz je i grafit koji me dočekao iza ugla kolodvora. Ako je Goran Karan, zašto Dino Rađa? Opet se naputovah, a Miro Gavran mi po povratku u Zagreb predloži nova skitaranja.
Hoćeš s nama u Moskvu na moju novu premijeru? Zamahnem glavom desno pa lijevo, a njegova supruga nastavi. A na Gavran-fest u Slovačku? Tamo će biti praizvedba Mirove komedije "Sve o muškarcima" reče Mladena koja s tri talentirana mlada glumca režira taj komad u Hrvatskoj. Ma ne idem više nikamo dalje od birtije u Gavelli koja je napokon otprla lesu. Krešo Dolenčić i Vid Balog bili su prve face koje sretoh. Od jedne udovice s Gornjega grada kupil sam prvu tiskanu knjigu u Zagrebu "Kroniku vsega szvita vikov" koju je napisal Pavao Ritter Vitezović. To je jedini neoštećeni primjerak, a čul sam da jedan znucani imaju u SNB-u u dahu mi reče Balog, a onda nastavi razgovor s Dolenčićem s kojim će raditi "Zagorski rekvijem".
Smanjil sam masnoće u krvi vježbanjem, vegetarijanskom prehranom i s puno češnjaka ispali nešto kasnije Krešo koji je tako dobio rat s dosadnim masnoćama. Ulazi Božo Košćak i priča kako "furt sanja Cigu oblečenog u Crnog Jacka" pa Goran Grgić koji se požali kako je natankao naftu umjesto benzina pa mu je tutač riknuo. Doznah da je i Mate Matišić na pretragama jer danima ne može spavati.
I Pero Gotovac je bil u bolnici jer je opal s lojtre dobaci netko u društvu. Kasnije, šećući prema Trgu od raspoloženog Slobodana Langa doznah da s Đelom Jusićem radi na mjuziklu o konvoju za Dubrovnik. Evo upravo sam dovršio prvu "Himnu Jadranu" pohvali se i nestade u potrazi za nadahnućem. U Saloonu sam zamolio gradonačelnika Bandića da malo podeblja svoje šlang izdanje jer uskoro će na vagu kao dobitnik Trofeja Kraša. Naime, kao najbolji glumac među političarima odaslat će toliko čokolade na humanitarnu adresu koliko bude težio. Inače, Bandić će Podgoričanima u listopadu servirati kulturne dane Zagreba. U Crnoj Gori trenutačno se bira za sve i svašta, pa evo jedan aktualni vic iz te male države. Biraju Crnogorci članove Akademije. Ja predlažem Mila Jokova! Muč, avetinjo! Pa on je nepismen!
Vala jes, al ne predlažem ga za dopisnog člana, nego za redovitog. Uživala sam kratko u svom Zagrebu, a sad natrag u L.A. Snimat ću jedan zanimljiv film s Christopherom Walkenom. U Hrvatskoj su čuli za mene tek kad sam s Višnjićem zaigrala u "Hitnoj službi", a kako sad stvari stoje radit ću na nekim projektima i u domovini šapnula mi je Kod Debeluha prije povratka u Ameriku mlada glumica Nina Sablich.
