Stječe se dojam da su nova vlast i crkvene vlasti u idiličnim odnosima. Štoviše, takvu ideju najviše podupiru frizeri nove vlasti, koji u prvim mjesecima vladavine Kukuriku koalicije nastoje podastrijeti što više dokaza o toj idili, a koji će, zacijelo, vrlo brzo postati korifeji i perjanice progona vjeronauka iz škole, istospolnih brakova i revizije ugovora između Vatikana i Hrvatske.
Mnogim je medijima tako zapela za oko činjenica da je agnostički trolist Josipović – Milanović – Šprem bio na božićnoj misi u zagrebačkoj katedrali, a još je više medijski u oči upala činjenica da se dvojac Josipović – Milanović zatekao i na pravoslavnoj badnjoj liturgiji. I jedan i drugi čin, budimo svjesni, ima političku, a ne vjersku težinu. Novoj vlasti i te kako je stalo da se (barem isprva) svidi vjerskim elitama, pa agnostički tandem ili trio, svejedno, uskoro možemo vidjeti kako klanja na Bajram-namazu ili nekom od šabata u židovskoj zajednici. Vlastima je, očito, stalo da se javno vidi da su otvoreni prema vjerskim zajednicama, pa se prigodno pojavljuju na vjerskim svetkovinama, što i te kako ostavlja dobar dojam o njihovom dobrom kućnom političkom odgoju, ali vrlo malo govori o njihovoj iskrenosti prema vjerskoj različitosti. Dovoljno je sjetiti se nevjerojatne zavrzlame oko (ne)dolaska Zorana Milanovića na susret s papom Benediktom XVI. u HNK, jer je navodno dobio poziv na svoju saborsku, a ne stranačku adresu pa su ga jedva nagovorili na taj čin političke pristojnosti.
S druge strane, predsjednik države Ivo Josipović i te kako se trudi s većinskom katoličkom zajednicom uspostaviti prisan kontakt, pa proljetos ne samo što je odlikovao visokim odličjem bivšeg kancelara Vojnog ordinarijata mons. Joška Šantića (inače tvrdog desničara u krilu Katoličke crkve) nego mu ga je osobno otišao uručiti na Hvar. Zatim je bio na obilježavanju Duha Assisija u franjevačkoj crkvi na Kaptolu (gdje je, navodno, jednom vjeroučitelju obećao doći na sat vjeronauka kako bi razgovarao o svojim agnostičkim stavovima), pa u grkokatoličkoj katedrali na prvi dan Božića...
Sve to govori o trenutačnoj želji aktualne državne vlasti da s većinskom Katoličkom crkvom uspostavi dobre i korektne odnose, bez obzira na različitost u svjetonazorskim stajalištima. Čini se, jednostavno, u korist općega dobra, tj. najšireg interesa hrvatskoga društva. Tako je, ako se sjećate, u svoje vrijeme postupala i Račanova vlada, koja je za tu svrhu rabila praktičnu vjeru i političku praktičnost ondašnjeg potpredsjednika Vlade Gorana Granića. I Crkva je tada, kako tvrde u samoj Crkvi, dobivala više nego što je ikada dotad.
Sada su i Crkva i nova vlast u istoj prilici. Politika međusobnog nediranja i kurtoaznog poštovanja dobitna je win-win situacija i u njoj nitko ne pobjeđuje. Dubinske teme poput pobačaja i umjetne oplodnje prebacit će se na laičke katoličke udruge i nadležna ministarstva, koja će moći dijalogizirati do mile volje, ali ni na koji način neće moći narušiti lažnu idilu između dviju posve oprečnih svjetonazorskih (i političkih) strana. Što u Hrvatskoj, zapravo, nije neobično.
Vrlo solidna Pavičićeva raščlamba državno-crkvenih odnosa. Bez navijačkih strasti i bez naklonosti. Baš kako i priliči novinaru.