Za razliku od svih drugih muškaraca na plaži koje je uhvatila kriza srednjih godina i odlučili su kupiti SUP kako bi sebi, ženi, kolegama na poslu i ostatku sela dokazali da su i dalje u formi, ja sam odlučio drugačije. Ja sam kupio kajak… Prednost ljetovanja pred kraj sezone je da se na rasprodajama znaju naći čuda, a kad sam čuo da lokalni rent a bike/car/kayak/sup/windsurf/jetski stavlja ključ u bravu, odmah sam se nacrtao po jedan kajak kojeg sam oduvijek želio. Slijedila je scena kao iz Pawn starsa, ja smanjujem cijenu, Šime diže cijenu rabljenog kajaka u nebesa, ali našli smo se na pola puta i svi zadovoljni.
Ako nikad niste vozili kajak, probajte. Razvija leđa bolje od betoniranja terase cijelo ljeto, možete se kupati u skrivenim uvalama koje samo bogati jahtaši posjećuju, a potrošnja goriva je minimalna i mjeri se u paštetama po satu. Gospođa naprijed, 10godišnji zvrk i ruksak s klopom u sredinu, a glava obitelji odozada. Iako je gospođa malo gunđala isprva, brzo je promijenila mišljenje nakon što smo se kupali na lokacijama na kojima nismo imali pojma ni da postoje, a na isto mjesto dolazimo godinama. Čak joj je i veslanje bilo baš lagano, uopće ju nisu boljele ruke. Možda da je koji put uronila veslo u vodu bi znala zašto sam ja pio andole drugi dan.
No, kad smo se vratili kući, ispada da je veći problem bio ostaviti kajak na moru nego što počinje škola. Od paukova koji će isplesti mrežu po njemu do toga da se vidi kroz prozor pa će ga netko ukrasti, kayak je postao član obitelji što se tiče mog sina (a i mene potajno) i jednostavno ga nismo mogli ostaviti na moru kada ima mjesta za njega u garaži. Samo kako ćemo ga prevest do doma? Lako za od kuće do plaže, virio je van kroz prtljažnik i tih 500 metara nije bilo problema, ali kako ga prevesti do doma 350ak kilometara?
Moje cijepanje atoma i kombiniranje oko stavljanja kajaka u auto jer nemamo nosače, a ne stignemo ih kupiti prije vikenda, prekida gospođa s Youtube videom na kojem lijepo stariji gospodin na engleskom jeziku objašnjava posebnosti Dacie Joggera, među njima i novi modularni krovni nosač koji je integriran u automobil i svaki Jogger ga već ima.
I tu dolazimo do trenutka kada svaki pravi muškarac, koji zna sve o vozilu kojeg posjeduje, ne pita za put kad neće priznat da se izgubio i pravi se da zna razliku između snage i okretnog momenta, želi propasti u zemlju. Naravno da je simpatična gospođa u salonu probala objasniti sve posebnosti novog Joggera kad smo kupovali automobil, naravno da sam dobio knjižicu i brošuru, pogledao sve specke na internetu, ali pojma nisam imao da se krovni nosači samo izvade i montiraju poprečno. Jedan imbus i problem riješen, nema kupovine poprečnih nosača, nema montiranja ni razmontiravanja, nema spremanja na najgornju policu u podrumu, nema žaljenja “eh, da su mi bar sad nosači na autu”. Samo odvrnete četiri vijka, okrenete poprečno nosače i postavite u njihove utore na krovu i to je to.
Možda taj detalj najbolje opisuje ovaj švicarski nož od automobila. Trebate prevesti sedmero klinaca s treninga po kiši, nema problema… Trebate povesti punicu i punca na more, upadajte. Punica i punac baš vole svoje bicikle, imbus i dva nosača i problem je riješen. Žena je vidjela u povratku s posla ormar na rasprodaji, najmanji problem, zavežete ga gurtnama za nosače i ne vozite preko 120 km/h. Imate preveliki kajak i ne stane u automobil, stat će na krov (provjereno). Uz to ubacite dugu šestu brzinu za otvorenu cestu koja će smanjiti vibracije, buku i potrošnju, kameru za parkiranje, živahni motor i navigaciju. I sve to za cijenu malog gradskog autića. Dacia Jogger pruža obiteljsku vožnju na kakvu nismo navikli do sada, i to na jako dobar način.
Samo još treba proučiti knjižicu vozila jer tko zna koliko toga još ovaj multitool od auta skriva u sebi.
Sadržaj omogućio Renault Nissan Hrvatska.
