Uvriježeno je vjerovanje da vam neposredno prije smrti život proleti pred očima, a dočeka vas jarka svjetlost koja vas poziva da krenete dalje. Barem tako kažu u filmovima. U stvarnosti, znanstvenici su dokumentirali mnoga iskustva bliska smrti ljudi koji su 'umrli', pa vraćeni u život. Lazarov učinak, ili medicinskim izrazom autoreanimacija, je kada netko tko je proglašen mrtvim od srčanog zastoja iznenada pokazuje znakove života, i može biti u roku od 10 minuta od završetka reanimacije, prenosi Mirror.
Nevjerojatno je rijedak, a liječnici još uvijek ne znaju točan uzrok fenomena, osim iako se čini kao da su se vratili u život, zapravo nisu ni umrli. Većina ljudi koji to dožive često ne požive dugo nakon 'povratka'. Zapravo, prema klinici Cleveland, od 65 dokumentiranih slučajeva od 1982. do 2018., samo 18 ljudi potpuno se oporavilo.
VEZANI ČLANCI:
Govoreći o vlastitom iskustvu, žena koja je 'umrla' na 24 minute ispričala je što se točno dogodilo i otkrila što je za to vrijeme vidjela i osjetila. Lauren Canaday je rekla: 'Doživjela sam iznenadni srčani zastoj kod kuće prošle veljače - moj je suprug nazvao hitnu i započeo s oživljavanjem. Trebalo je 24 minute hitnoj pomoći da me reanimiraju. Nakon 9 dana na odjelu intenzivne njege, proglašeno je da sam 'kognitivno netaknuta' i nemam vidljiva oštećenja mozga na magnetskoj rezonanci'.
Lauren je otkrila da je njezin suprug, nakon što je doživjela srčani zastoj, izvodio reanimaciju četiri minute, dok joj je operater hitne pomoći objašnjavao što treba učiniti. Hitna pomoć stigla je unutar tog vremena i nastavila oživljavanje još 20 minuta prije nego što je njezino srce ponovno počelo kucati. Hitno primljena u bolnicu, bila je u komi dva dana prije nego što se probudila.
Dodala je: 'Probudila sam se, bila sam vrlo zbunjena zbog intubacije i nisam imala nikakvo kratkoročno pamćenje još nekoliko dana. Nikada nisam povratila sjećanje na tjedan prije ili na većinu vremena na intenzivnoj njezi i ne sjećam se otprilike mjesec dana prije zastoja'.
VEZANI ČLANCI:
'Sjećam se samo osjećaja krajnjeg mira koji mi iskreno jako nedostaje! Taj mir me je pratio nekoliko tjedana nakon buđenja. Ne znam kada sam počela shvaćati koja je godina bila i točno odgovarati na neurološka pitanja, ali mislim da je to bilo nakon nekoliko dana. Rečeno mi je da sam stalno zaboravljala zašto sam u bolnici', prisjeća se.
Ulazeći dublje u ono čega se sjeća iz tog vremena, Lauren je objasnila: 'Nisam vidjela svjetlo ni tunel, ali sam imala dubok osjećaj mira. Zapravo se vraćam na mjesto na katu svog ureda gdje se to dogodilo kad sam pod stresom...čudno, ali istinito. Definitivno se više ne bojim smrti, unatoč tome što ne vidim ništa jasno čega bih se mogla sjetiti'.
Nastavila je: 'Osjećam da je vrlo tanka linija između života i smrti i iako sam zahvalna što imam više vremena s prijateljima/obitelji, više se ne brinem zbog smrti. Puno više me brine bol koju često doživljavam u životu. Osjećam se kao da je moj prvi život završio u veljači i da sam se probudila u svom drugom životu. Ljudi misle da sam dobro jer mogu ponovno hodati, pa čak i planinariti i možda ne znaju da imam defibrilator u tijelu. Ali, kad mi ljudi kažu da izgledam dobro/bolje, to mi je jezivo jer ne osjećam se kao ista osoba i uvijek sam svjesna tog iskustva'.
Izgubila je pamćenje nakon ozljede mozga: 'Zaboravila sam čak i kćer i dečka!'
Bio sam na operaciji i nakon sto su mi stavili opcu anesteziju, apsolutno nikakvo sjecanje ili senzaciju nisam imao kad sam se probudio. Mislim da je to najbolja aproksimacija smrti. Sve te fore tipa NDE i tzv. duše padaju u vodu iz tog razloga. Da duša postoji onda bi i za vrijeme anestezije postojala i mi bi imali nekakvu senzaciju. Bojim se da se sve na kraju svodi na kemiju, prema tome uzivajte dok mozete :-)