Dok se penju na najviši zvonik koji nadvisuje Rab, a jedan je od četiri po kojima je poznata njegova vizura, mnogima zastaje dah. Koliko od ljepote, toliko od straha. Zvonik sv. Marije najimpozantnija je građevina Raba, a do vrha, na visini od 26 metara, vode strme drvene stepenice koje više podsjećaju na strme ljestve. Popevši se do vrha kroz uski prolaz, gotovo svi zastanu kao ukopani. Neki se priljube uza zid da prevladaju strah od visine, drugi ne idu dalje od vrata. No, silazeći pokraj velikih zvona, svi komentiraju: "Isplati se platiti deset kuna kako bi se gore popeo." U gradu Rabu vidjeli smo najviše turista dosad iako ugostitelji i turistički djelatnici, kao i na drugim susjednim otocima, svjedoče kako je sezona loše počela, tek prije tjedan dana.
U Srednjoj ulici, gdje se nalaze dućani sa suvenirima, pekarnice, slastičarnice i restorani, kroz mnoštvo ljudi jedva se može prolaziti. U Rabu gosti uživaju u šetnji starim zidinama, sve što im je potrebno mogu nabaviti u nekoliko različitih trgovina, a u slučaju ozljede, ondje je i bolnica s nekoliko specijalista doktora.
Žele li se okupati, mnogi će se odvesti na loparsku Rajsku plažu, jednu od sto najljepših na svijetu prema CNN-u. Dugačka pješčana uvala toliko je plitka da se pješice dođe gotovo do otočića udaljenog oko kilometar, a na plaži su brojni kafići, iznajmljuju se ležaljke, pedaline, plastične lopte u kojima se kreću po moru... No za pogled od kojeg zastaje dah valja se popeti na vidikovac iznad Raba, Kamenjak, najviši i najveći brdski masiv koji štiti otok od hladnog sjevernjaka s Velebita. Za vedrog dana, kažu mještani, pogled seže skroz do Istre, a posebnu draž ovom mjestu daje topla obitelj koja se na vrhu brine za svoje seosko domaćinstvo. Prije četiri godine sagradili su i kuću u kojoj je restoran s rapskim specijalitetima.
– Od lani imamo i sobe, no ljudi još i ne znaju da iznajmljujemo – kaže vlasnik Srećko Pahljina. Njegova obitelj od ovčjeg mlijeka radi domaći sir. Struja je do vrha brda došla tek lani, no još uvijek naručuju vodu, koja dolazi u cisternama iz mjesta. Unutrašnjost kuće obložena je drvom, a masivne stolove i stolce izradio je svojim rukama upravo Pahljina.
– Radim to preko zime. Uzmem motorku i pilim, nacrta nemam – kaže vrijedni domaćin.
