Današnjih dana vidjeti dijete kako se igra skrivača, rasteže gumi-gumi, vozi na biciklu, razmjenjuje salvete i igra sa špekulama... prava je znanstvena fantastika. Miki Maus leži odbačen negdje u ropotarnici povijesti, djeca 21. stoljeća bave se nindža kornjačama, robotima, zvijerima, čudovištima, bakuganima.Materijalističko društvo u kojem živimo (i) djecu je pretvorilo u mala konzumeristička čudovišta: važno je samo imati, imati i imati.
Da zlouporabe dječje naivnosti nemaju granica ukazuju i statistike. Djeca, naime, imaju velik utjecaj na obiteljske kupnje: 82 posto hrvatskih tinejdžera u dobi od 11 do 13 godina utječe na roditelje što da kupe od grickalica i slatkiša, a 70 posto njih odlučuje kad se kupuju jogurti, pudinzi i namazi, pokazalo je istraživanje GfK.
‘Nabavi nas!’
Dobro to zna i Irena Marović, majka trogodišnjeg Frana.
Njezine muke počele su otkako je dijete postalo svjesno da se nešto može kupiti. ‘Dijete potrošač’ u Franu budi se najčešće vikendom dok gleda crtiće poput Dora istražuje, Jagodice Bobice, Tomice ili Winxica, na televiziji ili DVD-u, kada kreće bombardiranje reklamama tipa: “Nabavi nas! Nabavi nas! To moraš imati!”
- Kad kasnije krenemo u kupovinu i Fran ugleda neku od tih igračaka, baca se po podu i vrišti ako to ne dobije. Drama traje sve do povratka kući - priča mama Irena.
- U šoping odlazimo barem tri puta tjedno, i nikad ne prođem bez potrošenih 20 kuna - ni za što. Također, sve što vidi kod svojih prijatelja mora imati i on, pa se scenarij s vrištanjem i bacanjem po podu ponavlja. S pola igračaka se uopće ne igra, a ja ih više nemam ni gdje držati. Da ne spominjem da mora imati ama baš sve što vidi kod svojih prijatelja - jer imaju i oni...
Nezdrava klima
Sociolog Renato Matić prisjetio se vremena od prije tridesetak godina, kad se djeca, uniformirana u identične kute i šlape, nisu zamarala tko što ima i tko je čiji roditelj, na taj način njegujući jedan ‘neprofitni, bezinteresni odnos’.
- Danas već od prvog razreda među djecom vlada nezdrava, natjecateljska klima, a edukacijski programi ne uče djecu kako je dobro biti prijatelj a ne imati više od drugog. Istodobno, roditelji su prezauzeti pa se ‘rješavaju’ djece tako da im upale TV ili kompjutor. Umjesto izlagati ga reklamama, potrebno je uložiti pola sata napora dnevno i posvetiti se djetetu, ne dopustiti mu da postane rob.Teško je odreagirati kada dijete dođe u supermarket, to je trebalo učiniti puno ranije - upozorava Renato Matić.
Da treba stati na kraj potrošačkom ludilu, čije su kolateralne žrtve postala i djeca, slaže se i psihologinja Mirjana Krizmanić. Oni roditelji, kaže, koji su djecu navikli na didatičke igračke, poput lego kocki ili igrački sa slikama - zahvaljujući kojima dijete može nešto naučiti - nemaju takvih problema.
- Kupujući nindže i zmajeve, roditelji zapravo kupuju svoj mir. Oni moraju reći: ‘Ja to neću kupiti!’ i u tome ustrajati. Ako se roditelj sam ne može usprotiviti, ako pokazuje da nema snage, kako će odgojiti dijete otporno na štetne utjecaje? Sutra će mu dijete uzeti drogu! Stoga ‘pametnim igračkama’ treba poticati razvoj, a ne konzumerizam u djeteta - kaže profesorica Mirjana Krizmanić.
\'\'Kad kasnije krenemo u kupovinu i Fran ugleda neku od tih igračaka, baca se po podu i vrišti ako to ne dobije. Drama traje sve do povratka kući - priča mama Irena\'\' Mama Irena, rješenje je jednostavno - ostavi dijetee doma! Moje dućana nikad nije ni vidjelo, a 4 su mu godine! Isto tako bi roditelji trebali shvatiti da TRGOVAČKI CENTRI NISU DJEČJE IGRALIŠTE!!! Odvedite dijete na Bundek, Jarun, na Sljeme, u Samobor... Toliko je opcija, grozim se kad vidim unezvijerene roditelje kako gledaju djecu koja im pužu po mramoru City centra one, deru se i vrište jer žele ama baš sve iz svakog dućana.... A usput budi rečeno, crtići koji se danas vrte na televiziji, a japanski su - NISU NI NAMIJENJENI DJECI! Japanska kultura je drugačija od naše, tamo te crtiće gledaju ODRASLI!! Hentai, anyone??? No kod nas se prikazuju u dječjem prime - timeu, u subotu ujutro. Ma katastrofa...