– Imala sam prekrasna iskustva rađanja svoje tri kćeri. Rodila sam ih jednu za drugom u četiri i pol godine. Kad sam se nakon tih porođaja, dojenja ili samo bivanja s djecom napokon trebala vratiti u poslovni svijet, zaključila sam da moram drugim putem. Tada sam, bila je 2014., sasvim slučajno otkrila obuku za doule i otišla bez ikakvog shvaćanja što one uopće rade. Znala sam samo da je to nešto vezano za ta lijepa razdoblja majčinstva koje sam imala. Četiri intenzivna dana obuke razjasnila su mi neka unutarnja pitanja o majčinstvu i životu, i za mene više nije bilo natrag. Postala sam i ja doula – kaže Anita Budak, koja je danas i predsjednica Hrvatske udruge doula (čitaj: dula) sa sjedištem u Zagrebu.
Ostalo desetak aktivnih doula
U prijevodu s grčkog doula bi bila žena koja služi drugu ženu, nešto poput sluškinje, no danas su doule informativna, emotivna i fizička podrška ženama, pa i njihovim obiteljima, u trudnoći, pri porođaju i nakon njega, u vrijeme babinja. Anita Budak odmah upućuje na vrlo važan detalj – one nisu medicinski educirane i ne bave se medicinskim dijelom porođaja, kao što to rade primalje. Ženama zato daju informacije o fiziologiji porođaja, ljudskim pravima i pravima u rodilištima, o preporukama Svjetske zdravstvene organizacije i štošta drugom.
– Doule, osim ako nisu porođajne edukatorice angažirane u toj ulozi, ne educiraju, nego informiraju. Naš je cilj da podržimo u porođaju koji se događa bio on planiran bilo ne – kaže Anita, koja je profesionalna certificirana doula. Vodi i program “Ljudska prava u porodu” u udruzi u kojoj održavaju i besplatne radionice za trudnice te njihove partnere.
Naši znanstvenici predlažu tri mjere koje bi trebalo uvesti!
– Malo je reći da me je ovaj poziv potpuno preuzeo. Podrška, ne samo pri porođaju, moj je život. Najstarija kći zašla je u pubertet i vidim da je potrebna jedna potpuno nova niša doula kao podrška nama koji kroz to prolazimo, kao podrška roditeljima pubertetlija. Napola se šalim, ali samo napola... – dodaje. U Hrvatskoj se bilježi stalni rast potražnje za uslugama doula, pogotovo u Zagrebu. Tražene su i u Rijeci, Istri, na varaždinskom području… Svako malo u udrugu stižu upiti za doule u Dalmaciji ili Slavoniji. Neke imaju registrirane obrte, no do toga trebaju prijeći nekoliko stepenica. Prva je temeljna obuka koja traje četiri dana i uvodi ih u bit rada doula – neosuđujuću podršku. – Na obuci koju vodi certificirana doula trenerica uči se o fiziologiji porođaja, emotivnom iskustvu žena tijekom porođaja, podršci majci, partneru i dojenju. Veliki dio obuke čini i istraživanje dodira doule prema rodilji s pomoću različitih tehnika masaža i akupresure. Učimo kako se nositi u podršci u teškim porođajima, u iznenadnim situacijama carskog reza. Učimo i vrlo važan segment komunikacije ne samo s našim klijenticama nego i s medicinskim osobljem kojima počesto također treba podrška – napominje. Iza nje je osamdesetak poroda u kojima je bila podrška. Uz emotivnu, važna je i fizička podrška pri porođaju i razne tehnike olakšavanja porođajnih bolova. Neka su istraživanja pokazala da je angažman doula doveo do smanjena broja carskih rezova, manjeg korištenja vakuuma i forcepsa na porođaju i manje postporođajne depresije. Preko Hrvatske udruge doula je od 2013. temeljnu obuku prošlo više od stotinu žena, no aktivnih porođajnih doula koje idu na porođaje samo je desetak. Razlog je tako malom broju specifičnost posla u kojem morate 24 sata na dan biti dostupni trudnicama.
Za kućni porođaj u inozemstvo
Drugi problem je kapacitet nošenja s emotivnim izazovima podrške u porođaju. Doule koje su ispričale svoja iskustva kažu da su i molile zajedno s rodiljama da sve prođe u redu. Ima li, zanima nas, muških doula?
– Kod nas ih zasad nema, no u svijetu ima slučajeva doula muškaraca. Žene u podršci ipak većinom traže majčinski dodir i žensko iskustvo – odgovara. Doule se susreću i s predrasudama o tome što točno rade, pa ih neki prozivaju da se bave nekom alternativnom medicinom.
– No, tu se radi o nerazumijevanju opisa našeg posla. Medicina nas ne zanima, to prepuštamo medicinarima, nas zanima porođajno iskustvo žene – veli A. Budak. Postoje, naravno, i doule koje nisu članice spomenute udruge. Cijene su različite, ovisno o tome što trudnica traži. Pronašli smo na internetu cjenik dviju doula koje puni paket usluga nude za 3500 kuna. U Međimurju je bilo slučajeva da su trudnice angažirale doule iz susjedne Slovenije za porođaj kod kuće koji u Hrvatskoj nije reguliran, no nije ni zabranjen. Porođaji izvan rodilišta, kod kuće, u Hrvatskoj su rijetkost. Domaće doule mogu im nazočiti samo ako je osigurana i stručna medicinska pomoć. Dora Kolačko iz Koprivnice nakon porođaja kod kuće, za koji je angažirala primalju iz inozemstva, odlučila je završiti obuku, što je učinila prije dvije i pol godine. a obrt je otvorila prije godinu i pol dana.
– Imam sve više posla. Malo nas je koje se baš aktivno time bave. Nakon što sam rodila drugu kćer kod kuće, shvatila sam da želim pomagati budućim mamama u trudnoći, porođaju i babinjama. Završila sam obuku za porođajnu doulu, pa nakon nekoliko mjeseci i za postporođajnu, a sad u Koprivnici vodim i trudničke tečajeve – kaže. Primalje iz Hrvatske ne dolaze, kaže, na kućne porođaje, pa žene traže primalje iz inozemstva. Ona ju je pronašla u – Austriji.
Trudnice imaju zaista čudnovate želje: Jedu nezdravu hranu, kredu...
