– Elena dobiva džeparac, hoću i ja! A mama, je l' to novac? – nije sve bilo jasno sedmogodišnjem Lukasu, ali nerado je propuštao imati sve što i vršnjaci. Lukasovi mama i tata su, međutim, očito propustili malo detaljnije podučiti svog prvašića o novcu. Pogotovo što poduka može početi i prije nego dijete zna čitati ili raspoznavati brojke.
Dijete se može prvo upoznati s različitim kovanicama, savjetuju stručnjaci. Većina mališana s lakoćom će ih naučiti razlikovati prema veličini ili likovima, a vrlo brzo isti se proces može primijeniti i na papirnati novac. Djetetu pri tome valja objasniti i da mora biti pažljiv prema papirnatim novčanicama, jer oštećene gube vrijednost, ali i način kako novac uopće stiže u mamim i tatin novčanik. Kada dijete usvoji prve spoznaje o novcu i njegovoj ulozi u životu, vrijeme je i za – džeparac. Ovo svojevrsno financijsko osamostaljivanje u dječjoj dobi dobar je put, kažu stručnjaci, za zreo odnos prema novcu – umjereno trošenje i promišljeno kupovanje – u odraslim godinama.
S polaskom u školu
Pritom džeparac ne smije biti ni nagrada ni kazna, ali ni plaća za redovne obveze poput pospremanja sobe ili pisanja zadaće.
Naša uloga je, recimo, naučiti dijete da ne kupuje impulzivno
– Tema džeparca obično na dnevni red dolazi s polaskom u školu i prvim spoznajama o vrijednosti i ulozi novca. Iako, većina se djece danas i puno ranije susreće s novcem. Odrasli često daruju novac umjesto igračaka i u tome nema ničeg pogrešnog. Djeca se tako privikavaju i grade odnos prema novcu. Na odraslima je, međutim, velika odgovornost da najmlađe pouče kako raspolagati novcem. Kada dijete odmah odjuri potrošiti svaku kunu koju dobije, roditelji se obično ljute da troši na bedastoće i slično. Često zaključe i da dijete ne zna raspolagati novcem i da nije spremno za džeparac. To je potpuno netočno. Takvo dječje ponašanje znači samo da ga nismo podučili o ulozi i vrijednosti novca. Upravo džeparac i samostalno odlučivanje mogu promijeniti takvo ponašanje – kaže psihologinja Ivana Sabol.
Poduka o štednji
Naša sugovornica kaže da džeparac pomaže djeci naučiti raspolagati novcem, samostalno odlučivati o trošenju, ali i odrediti financijske prioritete.
– Odluče li, recimo, od džeparca kupiti neku skuplju igračku, to će, dok ne skupe željenu svotu, biti i poduka o strpljenju i štednji – kaže psihologinja, koja za manju djecu preporučuje tjedni džeparac, a za odrasliju i zreliju mjesečni iznos.
Svota će, dakako, ovisiti o obiteljskim mogućnostima.
No dobro je odluku o visini i dinamici davanja džeparca dogovoriti s djetetom. U odluku kako će ga, pak, trošiti, ne treba se miješati. Popovanje o tome kako i na što (po)trošiti novac poništava svrhu džeparca – naučiti donositi financijske odluke. Istovremeno, dobro je djetetu pružiti priliku i da dodatno zaradi kroz neke izvanredne, dodatne poslove.
Dopušteno je i nagraditi ga za dobro rukovanje novcem i ispravne financijske odluke. U obrnutoj situaciji, pak, od kritiziranja neće biti koristi. Puno će veći efekt biti od razgovora u kojem će se zajednički s djetetom razmotriti što se dogodilo i koje su posljedice.
– Dakako, zbog mogućih zloupotreba treba imati nadzor nad tim kako dijete troši džeparac, ali nenametljivo i koliko je moguće neprimjetno.
Od velike će pomoći biti i obiteljski primjer, odrasli koji planiraju i odgovorno troše.
>> Djeca koja dobivaju džeparac imaju slabije navike štednje
