Noa Pothoven iz Arnhema u Nizozemskoj eutanazirana je kod kuće uz pomoć klinike u njezinoj dnevnoj sobi, ležeći u bolničkom krevetu, a nekoliko dana prije smrti, svoju je odluku javno podijelila na Facebooku i Instagramu, piše Daily Mail.
Eutanazija je dopuštena u Švicarskoj, Nizozemskoj, Luksemburgu, Belgiji, a izvan Europe u Kanadi te američkim državama Washington, Oregon i Montana. U Nizozemskoj i Belgiji dopušta se eutanazija nad pacijentima mlađim od 18 godina. U Nizozemskoj pacijent u dobi između 16 i 18 godina može tražiti eutanaziju. Roditelji ili staratelji ne mogu staviti veto, ali se njih mora konzultirati o odluci djeteta. Pacijenti u dobi između 12 i 16 godina također mogu tražiti eutanaziju, ali uz odobrenje roditelja ili staratelja. U Belgiji pacijent u dobi ispod 18 godina može tražiti eutanaziju uz roditeljski pristanak.
Dnevno u Nizozemskoj eutanzijom ili potpomognutim samoubojstvom život okonča 20 ljudi. Tijekom 2015. 4,5 posto smrti u Nizozemskoj bile su potpomognute eutanazijom, sve više ljudi poseže za njome i pri tome sve veći broj njih ne boluje od neizlječivih bolesti. Ovo su zaključci opsežnog znanstvenog istraživanja o potpomognutom samoubojstvu u zemlji koja ga je prva na svijetu legalizirala. Provedeno je tijekom 25 godina, a temelji se na upitnicima koje su ispunjavali pacijenti. Rezultati su objavljeni u medicinskom magazinu New England Journal of Medicine.
"Čini se kako su pacijenti sve voljniji tražiti eutanaziju, a liječnici su sve voljniji odobriti je", komentirala je dr. Agnes van der Heide, jedna od voditeljica tima koji je provodio istraživanje, a pokazalo je kako u Nizozemskoj svaki dan 20 osoba bude eutanazirano.
Prvi pacijent iz Hrvatske podvrgnuo eutanaziji u Švicarskoj uz pomoć organizacije Dignitas, pisao je Večernji list dvije godine nakon tog događaja, 2015. Kako su tada potvrdili iz ove najpoznatije svjetske organizacije koja zagovara i omogućava pravo na smrt, dogodilo se to 2013. Iz Hrvatske još šestero ljudi u to vrijeme htjelo učiniti isto i nalazili su se na listi čekanja. Po hrvatskom zakonu, eutanazija, ili ubojstvo iz milosrđa, kažnjava zatvorom do tri godine. Jer prema našem Kaznenom zakonu, aktivna eutanazija predstavlja kazneno djelo "usmrćenja", a čini ga onaj "tko usmrti drugoga na njegov izričit i ozbiljan zahtjev iz suosjećanja zbog njegova teškog zdravstvenog stanja".
Detalji o hrvatskom pacijentu su tajni, među ostalim i zato što obitelj u Hrvatskoj može očekivati i kazneni progon zbog pomoći kod samoubojstva. No, zna se da je ta osoba prošla liječničke pretrage koji su ustanovili da nade za poboljšanje stanja nema te da je sama uzela smrtonosnu supstanciju, pisao je Večernji list.
Osnivač udruge Dignitas je Ludwig Minelli, kojeg nazivaju "doktorom smrti", a sudilo mu se da je profitirao od potpomognutih samoubojstava. Ipak, prošle godine sud u okolici Zuricha oslobodio je osnivača švicarske organizacije optužbi za ostvarivanje ilegalnog profita od potpomognutog samoubojstva prikupljanjem pretjeranih iznosa i donacija od pacijenata. Ovaj 86-godišnjak osnovao je Dignitas 1998. godine. Već 2010. mediji su objavili da je zahvaljujući velikom interesu postao milijunaš.
Potpomognuto samoubojstvo u Švicarskoj je legalno i mora zadovoljiti dva uvjeta: da ne postoji korist za osobu koja pomaže u samoubojstvu i da je pacijent odluku donio svjesno. Smrtonosni koktel propisuju švicarski liječnici ako je osoba neizlječivo bolesna, trpi neizdržive bolove ili pati zbog narušene kvalitete života. Pacijent mora biti u stanju sam uzeti smrtonosnu dozu.
Nedavno su znanstvenici objavili porast smrti uzrokovanih eutanazijom u Belgiji. Istraživači su ispitali sve smrti nastale eutanazijom od 1. siječnja 2003. do 31. prosinca 2013. , odnosno obradili njih 8.752. Od 235 koliko ih je bilo 2003. godine brojka je stigla do 1807 koliko ih se obavilo 2013. godine iz čega proizlazi da je 2013. oko se 4,5 posto smrti u Belgiji dogodilo zbog 'smrti na zahtjev'. Ova je država eutanaziju legalizirala 2002.
Poznati slučajevi eutanazije
Prije šest godina dvoje je 45-godišnjih belgijskih blizanaca oboljelo od bolesti koja izaziva trajnu sljepoću, a već su bili gluhi. Baš zbog toga odlučili su okončati svoje živote. Nisu patili od bolova, ili imali neku terminalnu bolest. Slučaj je postao poznat po tome jer jednostavno više nisu htjeli tako živjeti, za njih je to bilo besmisleno. U 2013. zajedno su popili kavu začinjenu lijekovima za eutanaziju, pozdravili se s roditeljima i bratom te otišli u spavaću sobu gdje su zajedno umrli.
Joso Gregurić iz Siska je 2012. kroz sondu za hranjenje svojoj je kćeri dao veću dozu sedativa te ju umsrtio. Njegova kćer Marijana bila je teško bolesna, a on joj je prerezao žile. U dobi od 19 godina, Marijana je nakon operacije mozga ostala nepokretna i bila u konstantnim bolovima. Nije mogla ni komunicirati s okolinom.
Želio joj je olakšati patnje, dao joj tablete i prerezao zapešća, a isto je učinio i sebi, no njemu su liječnici spasili život. "Samo dragi Bog zna jesam li kriv”, rekao je Joso Gregurić (58) na početku suđenja na upit sutkinje osjeća li se krivim što je ubio 23-godišnju kćer Marijanu koja je tri godine bila u vegetativnom stanju budne kome trpeći nepodnošljive bolove, pisao je Večernji list.
Kako hrvatski Kazneni zakon ne poznaje ubojstvo iz milosrđa, tužiteljstvo je za Gregurića tražilo pet godina zatvora, no kazna je smanjena na račun njegove "privremene neubrojivosti" na godinu dana.
Prošle godine veliku pažnju medija privukao je David Goodall, 104-godišnjak koji je iz Australije morao doputovati u Švicarsku kako bi ostvario svoju posljednju želju - eutanaziju.
Ovaj australski znanstvenik u Švicarsku doputovao isključivo zato da u jednoj tamošnjoj klinici nad njim obave eutanaziju, a novinarima je u obraćanju prije, otpjevao "Odu radosti" Ludwiga van Beethovena. Nije bolovao od neke terminalne bolesti, jednostavno je ocijenio kako se njegova kvaliteta života srozala.
"Ne želim više živjeti", rekao je pred okupljenim novinarima i u jednom hotelu u Baselu. "Sretan sam što ću sutra skončati i cijenim stručnu medicinsku pomoć zemlje koja mi je to omogućila", dodao je. Izrazio je nadu da će zanimanje medija za njegov slučaj potaknuti Australiju i druge zemlje da razmotre svoja zakonodavstva, pisao je Večernji list.
Večernji list prošle je godine pisao o slučaju Jacqueline Jencquel. Ova 74-godišnja Francuskinja u siječnju 2020. godine želi da ju liječnik eutanazira, a u tom će trenutku imati 76 godina. Nije bolesna, već jednostavno želi sama odabrati datum smrti jer se boji starosti. Jencquel je godinama bila jedna od predvodnica kampanje za legalizaciju ove prakse u Francuskoj i članica je skupine za eutanaziju ADMD. Smatra da bi ljudi trebali biti u mogućnosti sami odabrati, ako to žele, kada će umrijeti. A njoj je na prvom mjestu dostojanstvo.
Abortus pa homoseksualni brakovi pa eutanazija, gdje je kraj igranja Boga (prirode)?