Pacijente koji boluju od Parkinsonove bolesti u budućnosti bi se moglo liječiti koktelom lijekova koji bi blokirali dva GPCR receptora – ADORA2A i GPR37. Zaključak je to velikoga, deset godina dugog istraživanja koje je utvrdila znanstvena grupa sa sveučilišta u Torontu na čelu s našim znanstvenikom Igorom Štagljarom.
Tako postavljena Štagljarova hipoteza, koja je ujedno velika nada za deset milijuna ljudi u svijetu kojima je dijagnosticirana ova bolest, a među kojima je i oko 18 tisuća Hrvata, uskoro će biti i klinički testirana u kliničkom bolničkom centru sveučilišta u Barceloni.
Istraživanje na miševima
– Blokada receptora ADORA2A stimulira produkciju dopamina, važnog neurotransmitera, čija je razina znatno smanjena u mozgu pacijenata oboljelih od Parkinsonove bolesti. Blokadom tog receptora smanjuje se tremor i ukočenost pacijenata. Putem MYTH tehnologije i raznih molekularno-bioloških testova prvi put dokazali smo da ADORA2A prenosi signal u mozgu tako da se veže na drugi GPCR pod imenom GPR37. U najvažnijem eksperimentu koji smo napravili u mišjem modelu Parkinsonove bolesti dokazali smo da blokada GPR37 receptora uz paralelnu blokadu ADORA2A signifikantno smanjuje tremor i ukočenost miševa kojima smo putem genetičkih metoda izbacili gen za GPR37 receptor – kazao je Štagljar.
Napominje da do ovakvog otkrića ne bi ni došlo da istraživački tim nije primijenio MYTH tehnologiju, prethodno razvijenu u Štagljarovu laboratoriju, koja im je omogućila da uz brzi molekularno-biološki postupak identificiraju proteine koji se vežu na bilo koji receptor na površini ljudskih stanica.
– Nažalost, Parkinsonova bolest još uvijek je neizlječiva i zato lijekovi koji su trenutačno dostupni na tržištu mogu samo usporiti napredovanje bolesti, tj. dovesti je pod kontrolu. To se postiže lijekovima kao što je Levodopa, koji se u mozgu direktno pretvara u dopamin i tako nadoknađuje nedostatak fiziološkog dopamina zbog kojeg i dolazi do razvoja Parkinsonove bolesti.
Izloženost toksinima
Točan uzrok te bolesti još uvijek nije poznat, ali pretpostavlja se da dva faktora imaju važnu ulogu. Naime u 15 posto slučajeva identificirane su promjene (tzv. mutacije) u specifičnim genima koje mogu prouzročiti bolest, a drugi je, izloženost određenim toksinima kao što su herbicidi, pesticidi i teški metali. Nažalost, znanstvenici još uvijek nisu sigurni koji su to ostali faktori koji dovode do pojave Parkinsonove bolesti, iako su nedavne studije pokazale da i traumatske ozljede mozga mogu dovesti do razvoja Parkinsona – objasnio je naš znanstvenik čije je otkriće objavljeno i na naslovnici u poznatom časopisu Molecular Systems Biology.
Dokaže li se ovo istraživanje u kliničkoj studiji u Barceloni, i to na onima koji boluju od Parkinsonove bolesti, do primjene lijeka u klinici pacijenti će, procjenjuje Štagljar, morati čekati barem pet godina.
>>Veliko otkriće našeg znanstvenika Igora Štagljara
>>Igor Štagljar: Za godinu dana ću svoj lijek protiv raka pluća primjenjivati na prvim pacijentima
Bravo, ali uvijek presporo do prave dostupnosti takvih lijekova.