Ili si Barcelona ili si Real Madrid (a svi koji misle da su Barcelona, kad-tad u životu otkriju da je kraljevski tim ipak kraljevski tim). Isto tako je s gradovima. Nakon oduševljenja šarenom, veselom, razigranom i gaudijevskom Barcelonom od koje se dojmovi nisu smirili ni nakon nekoliko godina, u Madrid sam došla bez ikakvih očekivanja.
Na kraju krajeva, dva dana u španjolskoj prijestolnici, kao tek usputnoj stanici, učinila su mi se premalo da osjetim pravu energiju grada. Prevarila sam se. Već na slijetanju na Barajas, krajobrazi središnje Španjolske i gorje Sierra del Guadarrama ostavljaju bez teksta. No, iz aviona ionako sve izgleda lijepo. Znajući da imam samo dva dana, bacila sam se na posao “full-time” turista.
Madrid se pokazao jednim od najdinamičnijih glavnih gradova Europe i zaista je prava preslika Španjolske – temperamentan i gostoljubiv. Dok s jedne strane oduševljava svojim monumentalnim parkovima i šetalištima, kao i ogromnim građevinama koje su uglavnom izgrađene od bijelog kamena i mramora i živa su uspomena na imperijalizam, vrijeme kada je Španjolska bila jedna od najjačih svjetskih sila, gotovo svaki trg poput Plaze de Cibeles ili Puerte del Sol, gdje se nalazi i simbol Madrida – medvjed pod drvom jagode, središte je neke fieste, odnosno zabave.
Kombinacija uličnih svirača, mariačija, flamenco plesača i stotina i stotina ljudi čine cijeli grad jednim velikim koncertnim prostorom.
Šetajući se gradom bez nekog posebnoga cilja i GPS-a, našla sam se u ulici u kojoj mi se učinilo da sam se odjednom teleportirala na newyoršku Petu aveniju. Riječ je, naravno, o glavnoj madridskoj ulici Gran Via. Visoke zgrade, trgovine najpoznatijih svjetskih modnih brendova, glamurozne slastičarnice, kazališta u kojima je baš tada gostovala trupa s “Kraljom lavova” dio su onog modernoga Madrida koji je u savršenoj harmoniji s tradicijom koja ga arhitekturom, ali i duhom okružuje. U blizini ove ulice nalazi se i kraljevska palača Palacio Real – doći u Madrid, a ne vidjeti je, jednako je kao doći u Rim, a ne posjetiti Fontanu di Trevi. Mnoštvo je turista oko raskošnoga zdanja naoružano fotoaparatima u nadi da će netko od kraljevske obitelji proviriti kroz prozor, ali čak zanimljivije od skromnoga doma Letizije i Filipa VI. jesu ulični umjetnici koji uveseljavaju turiste tradicionalnim melodijama na klasičnoj gitari.
U ekspresnom razgledavanju prijestolnice potroši se i dosta goriva koje je najbolje nadoknaditi paellom i hladnim pivom (uglavnom Estrellom) bez kojih se kraljevski grad nipošto ne smije napustiti. Vrijedi spomenuti i madridske suvenirnice. Osim klasičnih razglednica i magnetića, tradicionalnih flamenco haljina, minijaturnih sangrija, među popularnijim uspomenama iz Madrida koje posjetitelji mogu ponijeti sa sobom jest Luka Modrić – na šalici, magnetu ili razglednici.
Sve je to veliki biznis.Ljudi znaju posao.