"Mene, recimo, fascinira skandinavska kultura življenja. Nedavno sam bila u Kopenhagenu i tamo je u centru grada omjer dućana koji prodaju odjeću i dućana koji prodaju stvari za uređenje doma jedan na jedan. Čak je možda i više dućana za dom. Njima je tamo jako bitno kako im, na primjer, izgledaju šalice u kući. Žele da budu lijepe i trude se oko toga. Žele da im domovi budu funkcionalni i ugodni i žele se u njima dobro osjećati”, priča Boba Blašković, glavna urednica dbloga, novog portala za arhitekturu, dizajn i uređenje doma.
“Možda je to zbog vremena. Često je hladno i mračno pa se ne izlazi puno van. Zato je jako važno da se kod kuće ugodno. Imam osjećaj da smo mi pomalo pokazivački narod. Da nam je važno da imamu odjeću i automobile koje si ne možemo uvijek priuštiti, a onda kod kuće držimo sponzorske šalice i krigle od pivovara. Ali i to se polako mijenja", priča Boba.
Boba je bivša novinarka Jutarnjeg lista i pokretačica magazina Dom i dizajn, a dblog je njezin prvi autorski projekt koji pokreće u suradnji s Telegramom. Dom i dizajn podigla je, kaže, pomalo iz podlistka Nekretnine u jedan od najprodavanijih magazina za uređenje interijera na tržištu. Boba kaže da joj je novinarstvo trebalo biti samo način da zaradi studentski džeparac. Studirala je kroatistiku i fonetiku i mislila da će se u životu baviti izdavaštvom ili književnošću. Kao klinka dobivala je razne književne nagrade. Novinarstvo je bilo samo način da svoju vještinu pisanja pretvori u novac za izlazak ili komad robe.
Prijavila se na školicu novinarstva i kako kaže, odmah se zarazila. Svidjela joj se buka redakcije. U školici je bilo sedamdesetak studenata koji su slušali predavanja o novinarstvu, a kroz proces selekcije nekoliko ih je trebalo ostati raditi u Jutarnjem. Priča da su ih slali na pomalo besmislene zadatke u kojima su trebali pronaći nekakvu fotovijest za gradsku rubriku.
Njoj se to činilo kao vrhunska igra. Bila je zima, a ona je ruku crvenih od studeni šarala gradom u potrazi za nečim što bi mogla uslikati za novine. Kada bi vidjela svoje ime ispod vijestice u rubrici koja će sutra vjerojatno poslužiti kao papir za pranje prozora, bila je strašno uzbuđena.
Prva prava priča izišla joj je dok je još bila u školici. Jedne se večeri vraćala kući kroz Savsku i tramvaj je nenadano stao. Nekakav kamion pokušao je proći ispod nadvožnjaka kod učiteljske akademije i zapeo jer je bio previsok pa tramvaji nisu mogli proći. Boba kaže da joj je iste sekunde kroz glavu prošla ona priča iz školice kako novinar mora biti onaj koji opaža i reagira. Odmah je uzela izjave vozača i putnika. Imala je i fotoaparat sa sobom pa je uspjela sve i uslikati.
Zastoj se dogodio oko devet navečer, a do jedanaest Bobin prvi mali šlager već je bio u tisku. Bila je to sitnica, ali je vijest imala sve elemente. "Tada mi se aktivirao taj novinarski impuls", kaže. Njezin tadašnji dečko, a današnji suprug, u to je vrijeme već završio fakultet i počeo raditi kao arhitekt. Njihovi su zajednički prijatelji mahom bili mladi arhitekti i dizajneri. Boba je sasvim slučajno dobila propusnicu u njihov zatvoreni svijet, a on ju je strašno fascinirao.
Na zajedničkim druženjima slušala je o natječajima, gradilištima i novim projektima. To je bio njihov život. Znala je svaki put kad bi se nešto novo radilo u gradu i s tim je pričama dolazila urednicima. Preko poznanstava i prijateljstava imala je pristup ljudima iz te zajednice pa su joj i priče ispadale dobre. S vremenom se isprofilirala u novinarku koja prati taj sektor.
"Važno je znati ono što pišeš, a ja sam svijet arhitekture i dizajna dobro upoznala", kaže. Gledala ga je iz svog doma. U to se vrijeme otvaralo jako mnogo natječaja. Svi su nešto gradili. Njezin suprug i njegovi kolege u njihovu su stanu po cijele noći radili prijave. Boba kaže da je imala prednost jer je znala da arhitektura nije samo krajnji proizvod. Prava slika tog posla nije nekakav gordi arhitekt u leptir-mašni koji prekriženih ruku pozira ispred nekakve svemirske kućerine na Tuškancu.
Boba je znala da su dio tog posla i podočnjaci, i treće šalice kave duboko u noći i kutije Domaćice pojedene u 5 ujutro. I na kraju – uglavnom od svega ništa ne bude. Nakon nekoliko godina postala je urednica podlistka "Nekretnine". Ljudi koje je zvala za izjave i uglavnom su mislili da je riječ o nekakvom oglasniku, dok se nije jasnije profilirao. Nastavila je raditi priče o stvarima koje je smatrala lijepima i vrijednima čitanja.
Vikende je provodila vozajući se u potrazi za nekim novim gradilištem. Pod njezinim su vodstvom Nekretnine izrasle u glossy podlistak "Dom&Dizajn" koji je kasnije postao samostalan magazin.
"Kada smo krenuli s magazinom nitko baš nije vjerovao u nas. Pitali su se tko će to kupovati… Ali eto. Kupovalo se", priča Boba.
Estetika joj je strašno važna. Kaže da joj se kod kuće smiju zbog načina na koji slaže i aranžira ručnike. Takve je sitnice vesele i o tome želi pisati. Takav će, kaže, biti i dblog. To će biti portal o lijepom životu. "Najgori su prostori u kojima se vidi da je ulupano mnogo novca, a rezultat je katastrofa. Samo prazno pokazivanje", kaže Boba.
Kaže da je bila u prekrasnim kućama koje izgledaju kao muzeji, čiji dnevni boravci služe samo za pokazivanje, a ljudi žive stisnuti u malim kuhinjicama jer im je zapravo samo tamo ugodno. Drži da je kultura stanovanja kod nas relativno loša, ali da se polako mijenja na bolje. Želi da njezin novi portal bude dio te promjene. Ljepota nekog doma nije samo u dekoraciji, kaže Boba. Važno je i da bude funkcionalan. Tu vidi i svoje čitatelje, ljude koji si svakodnevicu žele učiniti ugodnijom i ljepšom.
Dblog trebao bi biti odraz svega što je do sada vidjela, naučila, shvatila. Mjesto gdje će čitatelji moći potrošiti pet minuta u danu i nahraniti se lijepim stvarima i dobrim idejama koje će moći primijeniti u svome domu. Mjesto koje će svakodnevicu činiti ljepšom i čitanjem i primjenom savjeta.
