Kad ih sretnete na ulici, ne razlikuju se od vršnjaka. Tenisice, trenirka, kožnata jakna, moderna frizura, ništa ne odaje da su im pogledi na svijet jedan korak ispred.
Svijet bez mržnje i agresije njima je životna misija.
Anerio, Patrik, Antonio i Domagoj dio su grupe od 40 mladića iz Budi muško klubova Organizacije mladih Status:M uključenih u akciju protiv govora mržnje na internetu. Osim što “dislajkaju mržnju”, oni su i edukatori.
Prijatelje iz razreda, naselja, ali i one s Facebooka, uče što je mržnja, kako je prepoznati i spriječiti. Na pitanje zašto to rade, sva četvorica odgovaraju – žele mijenjati svijet.
A svi su u klub došli gotovo slučajno, iz znatiželje.
Strpljivi razgovori
Anerio Uljanić, učenik 4. razreda I. tehničke škole Nikole Tesle, kaže da prve dane u klubu pamti po dobrodošlici i srdačnosti.
– Dečki su me prihvatili bez predrasuda, imali su drukčiji pristup, pozitivnu spiku – kaže. Brzo je shvatio da želi isto pa sada prenosi novim članovima kako je biti muško uz toleranciju, lijepu riječ, poštovanje razlika, bez mržnje.
Ljudi u mom naselju ne podnose jedni druge, često se mrze i zbog nacionalizma
Nije mu ispočetka bilo lako, neki u školi mislili su da biti muško bez agresije i nasilja ne ide. Strpljivi razgovori dali su rezultate pa su se mišljenja i stavovi mijenjali, ali uvijek ima i onih nepokolebljivih.
– Sad tek shvaćam da sam se i ja prije ponašao slično, bilo je tu i agresije – kaže Anerio. Iako uskoro napušta srednju školu, nastavit će s istim stilom života, u njemu neće biti mjesta za netoleranciju i mržnju. I siguran je u uspjeh.
Patrik Meliš, učenik 3. razreda Tehničke škole Fausta Vrančića, bio je i ostao jedini član kluba iz svog razreda. No to ga nije pokolebalo da pokuša mijenjati svoje prijatelje.
– Shvatili su da ne treba nikoga unaprijed etiketirati. Nije važan izgled, osobu prvo trebaš upoznati – kaže Patrik.
Kaže kako su u naselju u kojem stanuje znali za njim vikati da je sigurno peder kad je u tom klubu.– Ne smeta mi to, to je njihov problem. Samo im kažem da sam isti kao i oni – objašnjava i dodaje kako je neke od njih nagovorio da dođu vidjeti što on radi. I sad zajedno mijenjaju svijet.
– Nije sve u agresiji, dobro je kad nekoga voliš – kaže.
Ideje pobijedile skepsu
Antonio Šermaul, učenik 3. razreda F. Vrančića, s problemima se susreće u naselju u kojem živi.
– Sve što je novo njima je glupo, ne žele učiti ni čuti za to. Ima dosta nacionalizma, ne podnose jedni druge, a to često prelazi i u mržnju – kaže, ali ne odustaje od želje da mijenja svijet. Domagoj Prevarek u klubu je već dvije i pol godine.
– U početku su prijatelji bili skeptični, ali sam ja k njima dolazio s idejama, borio se za njihova prava. Kad to radiš, onda te svi drukčije gledaju – objašnjava. I kad izgleda bezizlazno, uvijek se pronađe neko rješenje.
Mislav Mandir, jedan od osnivača Statusa:M i koordinator projekta “Dislajkaj mržnju”, kaže:
– Dečki znaju kako se nositi s emocijama, prepoznati problem i djelovati prije nego se nešto dogodi, a u radionicama su naučili kako pregovarati. Nakon rasprave i zajedničke definicije što je to govor mržnje, radili su na konkretnim primjerima i naučili kako će svoje znanje širiti dalje – ističe koordinator.
Dodaje da su ovi dečki najhrabriji muškarci u Hrvatskoj. Uza sve pritiske na koje su nailazili u ključnim, osjetljivim godinama života, hrabro su se uhvatili u koštac s problemima.
>>Budi muško klub i Romi zajedno u 'operaciji vrtić' u Kozari putevima
>>U šumi iznad mora u Crikvenici rastu pravi muškarci
