Ovo je priča o mamurluku. Ovo je i priča o kritičkom razmišljanju, vještini koja se može naučiti i u školi ako je obrazovni sustav neke države onakav kakav hrvatski trenutačno nije, nego se tek trudi postati kroz osmišljenu, pa politički usporenu kurikularnu reformu. Ovo je, na koncu, i priča o globalnoj borbi protiv klimatskih promjena. Ali, ponajprije, ovo je priča o tome kako nastaju inovacije i kroz kakve sve kreativne procese prolaze inovatori.
Troje finalista godišnje nagrade koju Europski patentni ured dodjeljuje najboljim europskim inovatorima ispričalo je za Obzor Večernjeg lista svoje osobne priče, od kojih svaka ocrtava i neku širu, ne osobnu, nego društveno važnu dimenziju. Možda i poučnu dimenziju za one države i društva koja žele biti lideri u inovativnosti, stvaranju novih vrijednosti, radnih mjesta i napretka. Europski patentni ured iz godine u godinu pokušava od ove nagrade stvoriti svojevrsnu Nobelovu nagradu za inovatore. I u tome, čini se, uspijeva. Raskošno produciranim ceremonijama, poput ovogodišnje koja je održana u Veneciji (inače mjestu gdje je 1450. godine nastao prvi patentni sustav na svijetu), cilj je predstaviti najuspješnije inovatore kao istinske heroje. Njihovi izumi, registrirani kao patentni, mijenjaju svijet nabolje i postaju sastavni dio naših života. Već sutra ćemo se pitati kako su ljudi uopće mogli živjeti bez nekog od tih izuma, a do jučer ti izumi nisu postojali ni u obliku ideje u bilo čijoj glavi. Kako nastaju te prvotne ideje? Ideja koja se pretvorila u jedan od najpopularnijih kodeka za digitalnu kompresiju zvuka, praktički ideja koja nam danas omogućuje da tako lagodno slušamo kvalitetan zvuk sa svoga pametnog mobitela, laptopa ili nekog drugog uređaja spojenog na Internet, pojavila se prvi put u glavi Šveđanina Larsa Liljeryda u obliku – zujanja.
Probudim se ja tako kad...
Zahvaljujući tome što je njemu zujalo u glavi, nama danas ne zuji u slušalicama ili zvučnicima kad slušamo digitalno komprimiranu glazbu.
– Jednog jutra probudio sam se mamuran nakon velike pijanke na brodu. Ne događa se to često, a u ovoj dobi života više se ne događa uopće, no kad bih se budio mamuran, moj bi mozak adio kao navijen, “bzzz”. I odjednom mi se pojavila misao o tome kako bi trebao izgledati MP3 – govori nam Lars Liljeryd. U tom trenu MP3 format je već postojao, no većina audiodatoteka bila je komprimirana tako što su uklonjene najviše i najniže frekvencije, što je značilo da je digitalno prenošeni zvuk gubio na kvaliteti. Larsova genijalna ideja sastojala se u shvaćanju da nije potrebno prenositi sve slojeve zvuka, već je dovoljno samo prenijeti niže frekvencije i uz to upakirati informaciju kako se mogu rekonstruirati više frekvencije zvuka koje nisu prenesene. Pjesma ili glas je, dakle, dekonstruiran, dijelovi su digitalno poslani dalje, i na kraju je sve rekonstruirano na primateljskoj strani. Kodek koji je nastao na temelju te ideje danas je standardna oprema u oko šest milijardi uređaja diljem svijeta, od videokamera do pametnih telefona i računala. Od iTunesa do satelitskih radiopostaja ili radioservisa BBC World Service i Deutsche Welle – svi oni rade na tom kodeku. Čim mu se kroz mamurluk i zujanje mozga pojavila ideja koju će kasnije unovčiti za 170 milijuna eura (za toliko je 2007. prodao svoju tvrtku velikoj kompaniji Dolby), Lars Lilljeryd je nazvao odvjetnika specijaliziranog za prijavu patenata i zamolio ga da provjeri u bazama podataka svjetskih patentnih ureda je li netko išta slično smislio i registrirao. Nije. Lilljeryd je imao oko dva milijuna švedskih kruna ušteđevine (oko 200 tisuća eura) kojom je pokrenuo tvrtku, zaposlio troje stručnjaka, nakon nekog vremena stupio kontakt s njemačkim institutom Fraunhofer (vodećim stručnjacima u audio kodiranju) i u toj suradnji usavršio svoju ideju do proizvoda koji je spreman za tržište.
– Ako komprimiranje MP3 datoteka shvatimo kao motor, onda je Institut Fraunhofer imao motor, ali ja sam im pokazao kako na njega ugraditi turbopogon – metaforički opisuje švedski inovator.
Lars Liljeryd više ne proživljava mamurluke. Možda i zato što boluje od dijabetesa. Ali to ne znači da ne proživljava kreativne ideje. Upravo ga je dijabetes odveo u nova istraživanja koja možda završe još revolucionarnijim inovacijama nego što je bio “turbo” kodek za digitalni zvuk. Kad mu je liječnik rekao da ima dijabetes, Lars mu nije vjerovao, nego je počeo istraživati. Kopao je sve dublje i shvatio da mu je postavljena pogrešna dijagnoza te da liječnici diljem svijeta pogrešno dijagnosticiraju dijabetes mnogim drugim ljudima. S vremenom je zaista dobio dijabetes, ali u trenutku kad mu je dijagnosticirana ta bolest bio je tek na putu prema dobivanju te bolesti, bio je u rizičnoj zoni, što je informacija koja je drukčija i zahtjeva drukčije postupanje nego informacija da ima dijabetes. U međuvremenu, Lars Liljeryd nije razvio samo dijabetes nego je razvio i algoritme koji analiziraju podatke o njegovu dijabetesu.
Algoritam za inzulin
– Ono što pronalazim u tim podacima je zapanjujuće. Inzulinska terapija pacijenata u Švedskoj u samo 22 posto slučajeva ispunjava ciljane razine glukoze, što je najveći fijasko u medicini. U mnogim drugim zemljama je još gore od toga. Ljudi jednostavno ne shvaćaju da morate mijenjati dozu inzulina svaki dan, gore i dolje, ponekad za tri put veću ili manju dozu od prethodne. To se ne shvaća i to se ne radi, nego doktor pacijentu svaka tri mjeseca ili pola godine dodijeli dozu i to je to, uvijek jednako. Moj algoritam pokazuje što se događa kad mijenjate dozu svaki dan. Naporno radim na tom istraživanju i nadam se da ću moći objaviti rezultate prije nego što umrem. Ono što sam postigao izumom u audiotehnologiji je korisno i zabavno, ali pomoći svjetskoj populaciji koja pati od dijabetesa bilo bi ispunjenje mojih snova – kaže Lars Liljeryd. Njegova priča pokazuje kako inovatori zapravo nikad ne staju i ne žive na lovorikama nakon jednog uspješno patentiranog i primijenjenog izuma. To je točno i u slučaju Švicarca Elmara Mocka, finalista nagrade Europskog patentnog ureda u kategoriji za životno djelo. Mock je, naime, izumio Swatch, megapopularan ručni sat od plastike, ali to je tek bio početak. Uspjeh tog izuma stvorio je u njemu “pozitivnu ovisnost” koja ga je odvela u stvaranje niza novih izuma kroz njegovu konzultantsku inovatorsku tvrtku Creaholic. Ime tvrtke je nastalo spajanjem riječi kreativnost i radoholičar. Pametnome dosta. Elmar Mock ostavlja dojam osobe koja je ne samo kreativac, ne samo radoholičar, nego i čitav svoj život buntovnik i anarhist. Kritičko razmišljanje je nešto što ga obilježava. Možda je s time rođen, možda je naučio u školi.
– Ako je vaše obrazovanje utemeljeno samo na disciplini, ubit ćete kreativnost. Važno je postavljati pitanja, pronalaziti nove putove, postavljati sebi pitanje je li nužno da nastavimo ovako kao dosad. Normalno je da studenti uvijek kritiziraju profesora, da mladi inženjer kritizira starog inženjera. Kad sam došao s fakulteta u firmu koja je proizvodila satne mehanizme, ja i moja generacija imali smo dojam da ti starci sve rade pogrešno, da ništa ne razumiju. I ta se rasprava obično vodila u barovima, uz vino i cigarete – govori nam Elmar Mock. Takav stav zapravo ga je uvalio u probleme u firmi, ali ti su ga problemi zapravo potakli na kreaciju. Na dan kad je šefu prezentirao nacrte za novi ručni sat od plastičnih dijelova, Mock je zapravo bio pozvan na razgovor na kojem je očekivao da će dobiti otkaz. Kreativno neposlušan kakav jest, bio je frustriran što firma ima samo stare strojeve i naručio je najmodernije nove strojeve, ali šef nije bio sretan tom narudžbom, pa je Mock očekivao da će biti otpušten. No, u dva-tri sata prije početka sastanka na koji je bio pozvan, Mock je otišao do kolege Jacquesa Muellera i predložio mu da na brzinu skiciraju sve one ideje koje su imali u glavi i o kojima su raspravljali ranije.
– Došli smo kod šefa i predočili mu nacrte onoga što bismo mogli raditi na najmodernijim strojevima. Cilj nam je bio jednostavno da ne dobijemo otkaz. Šef nam je rekao da imamo šest mjeseci da razradimo ideju. Godinu kasnije imali smo prototip, no bio je ćorak. Dvije godine kasnije imali smo prototip koji funkcionira. Tri godine nakon tih skica donesenih na sastanak, proizvod je bio na tržištu – prisjeća se Mock. Bila je to 1983. (prva skica 1980.), a očekivanja prema poslovnom planu bila su 50 tisuća prodanih satova u prvoj godini.
– Umjesto toga, prodalo se 500 tisuća. A prva kalkulacija bila je da će se prodati ukupno pet milijuna satova u čitavom životnom ciklusu tog proizvoda. Danas, nakon 35 godina na tržištu, broj prodanih primjeraka je 700 milijuna – govori Mock. Plastični ručni sat iz Švicarske pokazao se senzacionalno uspješnim. Mock je 1986. napustio firmu (koja je danas najveći svjetski proizvođač satova) i osnovao vlastitu konzultantsku kuću Creaholic, koja surađuje s mnogim poznatim kompanijama na inovacijama i razvoju. Mock je izumio ili sudjelovao u izumu 178 patenata. Europski patentni ured u 2016. je zabilježio rekordan godišnji broj od 96 tisuća europskih patenata, što je porast od čak 40 posto u odnosu na 2015 godinu. Pet zemalja s najvećim brojem prijava za patent registriran u Europi su SAD, Njemačka, Japan, Francuska i Švicarska. Hrvatska je, nažalost, na začelju. Zauzima tek 41. mjesto od 48 rangiranih zemalja. Broj prijava za europski patent koje stižu iz Hrvatske bio je 30 u 2015. i 41 u 2016. godini. I dalje se najviše patentnih prijava odnosi na medicinsku tehnologiju, digitalne komunikacije i računalnu tehnologiju.
Zelene tehnologije idu dalje
No, ako pitate nizozemskog inovatora Gert-Jana Grutera, ovo je idealno vrijeme za inovacije koje pomažu energetskoj tranziciji od visokougljikovih prema obnovljivim izvorima. Gruter i njegov tim suradnika izumili su plastične boce koje su, za razliku od PET ambalaže načinjene od fosilnih goriva, načinjene od biljaka, odnosno šećera. Sto posto obnovljiva plastika, za čiju je proizvodnju potrebno 70 posto manje energije. Nije PET, nego PEF.
– Danas se u svijetu proizvodi 325 milijuna tona plastike, a do 2050. očekuje se triput veća proizvodnja: 1,1 milijarda tona plastike godišnje. Već sam taj rast stvara odličnu priliku za razvoj novih materijala, a zbog klimatskih promjena ovo je prilika za inovacije obnovljivih materijala – kaže Gert-Jan Gruter. Prva tvornica njegovih boca već je isplanirana i uskoro se počinje graditi u belgijskom Antwerpenu. Američki predsjednik Donald Trump odlučio je odvesti SAD iz globalnog sporazuma o klimatskim promjenama, no inovatori i ljudi upućeni u patentne sustave uvjereni su da se inovacije u području zelenih tehnologija nastaviti bez obzira na Trumpov potez.
– Inovacije su vjerojatno najučinkovitiji način da se pobrinemo da živimo u čišćem i boljem svijetu – kaže predsjednik Europskog patentnog ureda Benoit Battistelli.
Ista prica sa mojim bratom umjesto da iz temelja promjeni nacin prehrane kad je vec u rizicnoj skuoini za dijabetes on je obilazio vračeve,travare,bioenegeticare i sl i dalje udarao po klopi i alkoholu i naravno sad se bode ko pravi narkoman ali nije istina kako ovaj šved prica da terapije ne uspjevaju samo i uz inzulinsku terapiju treba prehranu promjeniti ali ajd bar je mp3 slozio