Što se promijenilo u odnosima muškaraca i žena u Hrvatskoj od poznatog dokumentarca Kreše Golika “Od 3 do 22“ iz davne 1966. kada je radni dan majke jednog djeteta, Smilje Glavaš koja je živjela na periferiji Zagreba u kućici bez vode, a radila u tvornici u središtu grada, započinjao u 3 ujutro, a završavao u 22 sata?
Smilja Glavaš radila je sve kućanske poslove, pripremala sve obroke, nabavljala namirnice i išla na posao pješice kroz blato do prvog autobusa ili tramvaja dok joj je muž na posao odlazio biciklom. Nakon posla on bi se odmarao pa izlazio van, a za Smilju Glavaš nije bilo odmora od jutra do odlaska na počinak. Danas osobito obrazovanijim muškarcima u Hrvatskoj neće pasti na pamet javno izgovoriti da je normalno da im zaposlene žene rade sve “ženske” poslove u kući, nego se opravdavaju da žene bolje obavljaju kućanske poslove i brinu se za djecu jer ipak je “majka majka”. Većina će današnjih muškaraca reći da znaju usisati stan, oprati suđe, poigrati se s djecom, odvesti ih na aktivnosti, ali još se uvijek gnušaju pranja i glačanja rublja i tek se njih 20-ak posto povremeno prihvati tog posla. A ne hrle ni na roditeljske sastanke u školu, ni k liječniku s djecom. Kakvi su stavovi muškaraca i žena u Hrvatskoj o rodnoj ravnopravnosti i zašto su Dalmatinci i Slavonci najviše tradicionalni? Zašto su mnogi mladi tradicionalniji od roditelja i zašto se kolebaju oko toga jesu li za egalitarnost ili nisu? Jesu li se tijekom postsocijalističke tranzicije žene i muškarci modernizirali ili retradicionalizirali? O tome smo razgovarali s uglednom sociologinjom, profesoricom Ingom Tomić-Koludrović u povodu dodjele priznanja Rudi Supek Hrvatskog sociološkog društva.
Gnušaju se peglanja
Do 2014. bila je profesorica na zadarskom Filozofskom fakultetu, a danas je znanstvena savjetnica Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar. Tomić-Koludrović u Zagrebu je prošli tjedan održala predavanje “Žene i muškarci u posttranzicijskoj Hrvatskoj: retradicionalizacija ili modernizacija?” koje se temeljilo na podacima iz nacionalno reprezentativnih istraživanja od 1999. do 2019., provedenih pod njezinim vodstvom.
– Muškarci u Hrvatskoj su tradicionalniji od žena i u privatnoj i u javnoj sferi – započinje profesorica Tomić-Koludrović.
Čast izuzecima, ali pitamo se nije li to i zbog dugo njegovanog patrijarhata na jugoistoku Europe, paradoksalno ali prilično su ga njegovale i žene – majke muškaraca, da ne bi bili “papučari”, čine to i danas pa je zato većina muškaraca nespremna zadovoljiti sve potrebe djece, ne samo one za igrom i zabavom, i raditi “ženske” poslove. Možda su i žene dijelom krive jer su uvjerene da su za dijete nad kojim su bdjele od njegovih prvih otkucaja srca u vlastitoj utrobi pa do svih faza djetinjstva i adolescencije daleko sposobnije prepoznati sve emocionalne i fiziološke potrebe djeteta. Već prije pada Berlinskog zida, odnosno prije početka postsocijalističkog doba i globalizacije feministička teoretičarka i sociologinja Arlie Hochschild tvrdila je da je rodna revolucija zaustavljena, referirajući se na položaj žena na Zapadu, i da se to vidi u odbijanju muškaraca da sudjeluju u podjeli rada u kućanstvu čak i kada im supruge zarađuju znatno više od njih.
– Već krajem 80-ih pokazalo se da je zaustavljena revolucija rodne ravnopravnosti u svijetu. Kad je Margaret Thatcher zatvorila “prljave industrije”, puno je muškaraca ostalo bez posla, ali iako nisu imali posao, nisu htjeli obavljati kućanske poslove. A u Americi muškarci su nalazili opravdanje da ne kuhaju i kad su njihove žene bile bolje plaćene, govoreći da je bolja hrana iz restorana. Rezultati istraživanja unutar projekta GENMOD iz 2018. pokazuju da u nas – unatoč blagom povećanju sudjelovanja muškaraca u kućanskim poslovima i brizi o djeci – muškarci još često opravdavaju svoje nedovoljno sudjelovanje objašnjenjima da „žene to znaju bolje“ ili „majka je majka“ – tumači sociologinja Tomić-Koludrović dodajući da je tradicionalizam u obiteljskim odnosima još snažno prisutan, pogotovo kod ljudi niže naobrazbe i u ruralnim područjima. No napominje i da se u suvremenim društvima promijenio odnos prema djeci jer je sve veća usmjerenost na djecu i njihove potrebe.
– Tu su žene pod većim pritiskom tzv. novog majčinstva da djetetu trebaju pružiti maksimum u emocionalnom i materijalnom smislu. To je globalni trend. I zato žene preuzimaju više poslova na sebe kad je riječ o brizi za djecu. Tako se stvara koncept sukrivnje žena. Naime, i same upadaju u zamku da znaju bolje. Ipak, za razliku od hrvatskog društva, u razvijenim zemljama žene češće mijenjaju karijere, mogu odustati od posla na neko vrijeme i zaposliti se ponovno kad im djeca postanu samostalnija, mogu raditi skraćeno ili fleksibilno – govori profesorica Tomić-Koludrović.
No u odnosu na život u socijalizmu u Hrvatskoj se ipak dogodio pomak prema modernosti. Žene su u bivšoj državi na poslu i u kućanstvu radile u prosjeku 60-70 sati tjedno. Da je podrška privatnom patrijarhatu u opadanju, pokazuju i rezultati istraživanja GENMOD iz 2018. Na pitanje : „U situaciji kada su i muškarac i žena zaposleni tko bi trebao više raditi kućanske poslove“, 60% ispitanika i ispitanica je odgovorilo da bi trebao raditi „onaj tko ima više vremena“, 23,4% da bi kućanske poslove i u toj situaciji trebale obavljati žene, dok je 3,6% odgovorilo da bi ih trebali obavljati i muškarci i žene podjednako.
– Ipak, pokazalo se da u nas muškarci iznadprosječno podržavaju stav da bi kućanske poslove trebale obavljati žene, a žene da bi ih trebala obavljati osoba koja ima više vremena – napominje profesorica Tomić-Koludrović.
Karakterizira li postsocijalističko razdoblje retradicionalizacija rodnih stavova i odnosa ili je unatoč očitim i brojnim pokušajima ranih postsocijalističkih elita da se žene „vrate u kuće“ riječ o kompleksnijim procesima koji nemaju isti učinak na sve žene, pitanje je kojim se pozabavila Tomić-Koludrović. Istraživanje koje je provela s kolegicom Suzanom Kunac krajem 90-ih pokazalo je da su žene većinski odbijale prisilni „povratak u kuću“, kad su u procesu privatizacije ostajale bez posla ili bile slane „na čekanje“. Sve se to događalo u ratnim okolnostima kad su muškarci u velikom broju bili na bojištu. Tada su mnoge obitelji opstale na račun „dvostruke“ ili „trostruke opterećenosti“ žena, koje su uz rutinske kućne poslove radile i u „sivoj ekonomiji“ da bi održale kućanstvo. I sociolog Duško Sekulić usporedio je rezultate istraživanja vrijednosti u hrvatskom društvu od 1985. do 2010., od „kasnog socijalizma“ do tzv. zrele tranzicije. I prema njegovoj analizi vidljivo je da je u Hrvatskoj tijekom postsocijalističkog razdoblja kontinuirano u opadanju „rodni konzervativizam“. I privatni patrijarhat je u opadanju, ali sporom.
– Dok su neke kućanske poslove kao što su pranje rublja i glačanje, 1999. čak 96%, obavljale isključivo žene, 2015. te je poslove bar povremeno obavljalo oko 20% muškaraca. Takvi su postoci daleko od potpune ravnopravnosti, međutim u području privatnog patrijarhata riječ je o značajnom pomaku – drži Tomić-Koludrović. Kad je riječ o regionalnim razlikama, Dalmacija bilježi veći porast tradicionalnosti u odnosu na istraživanje iz 2005. kada je imala visok postotak modernih mladih žena. Danas su rodni stavovi žena u Dalmaciji i Slavoniji najtradicionalniji u Hrvatskoj. To je posljedica i financijske krize i činjenice da Dalmacija jako ovisi o turizmu, u kojem je obrazovanost radnika niža pa mladi i obrazovani iseljavaju iz Dalmacije prema Zagrebu ili idu van. Kao i u slučaju žena, najviše su tradicionalni muškarci u Slavoniji i Dalmaciji , dok su modernijih stavova u Međimurju, dijelu Istre i Primorju, govori Tomić-Koludrović. Zanimljivo je i da je manji postotak tradicionalnih ispitanika u Kordunu, Baniji, Lici, što se pripisuje ostanku industrijskih radnika iz socijalizma u tim sredinama. Stavovi muškaraca o radu i obrazovanju žena u Hrvatskoj su egalitarni. Muškarci danas neće reći da se žene ne trebaju obrazovati i raditi, tim više što su svjesniji da samo od njihove plaće obitelj ne može preživjeti. No u manjim mjestima muškarci još ne žele da se vidi da rade “ženske” poslove. Muškarci u Hrvatskoj su tradicionalniji od žena i privatno i javno. Jedan od razloga je i to što je modernizacija žena počela nakon 2. svjetskog rata kao dio socijalističkog projekta uspostave rodne ravnopravnosti. I međunarodna istraživanja pokazuju da se žene brže moderniziraju od muškaraca. No socijalizam nije uspio do kraja emancipirati sve žene, osobito u području privatnog patrijarhata. Dok su u bivšoj državi žene radile do 70 sati tjedno, usporedbe radi u Italiji, u kojoj su bile najviše opterećene od nesocijalističkih zemlja, žene su radile 54 sata tjedno, navodi Tomić-Koludrović. No ipak napominje da zaposlenost žena u Jugoslaviji nikad nije bila veća od 30-36% radno aktivnih žena.
Dok su u području javnog patrijarhata u socijalizmu uspostavljeni standardi zbog kojih su se žene na početku tranzicije odbile vratiti u kuću, privatni patrijarhat – odnosno tzv. „obiteljska niša“ – u socijalizmu je ostala uglavnom nereformirana. Iako danas muškarci više rade u kući ako je žena zaposlena, žene i dalje rade daleko više. GENMOD istraživanje iz 2018. razlikuje tri tipa muškaraca i žena u Hrvatskoj. “Podvojeni tip” podržava ravnopravnost žena u području rada i obrazovanja, ali ne i u obiteljskoj sferi. Riječ je o uglavnom starijim muškarcima i ženama.“Egalitarni tip” zagovara ravnopravnost i u obiteljskom životu, u obrazovanju i na poslu, no tom tipu pripada više žena. „Neodlučni tip“ muškaraca i žena se koleba oko stavova o rodnoj ravnopravnosti, a zanimljivo je da se u taj tip svrstava znatan postotak mladih u dobi od 18 do 24 godine.
– Bez obzira na pritiske za ravnopravnošću koji su i lokalni i globalni, kod mladih se povećava neodlučnost, odnosno kolebaju se oko toga bi li bili za egalitarnost ili ne. Mladi su generalno konzervativniji od roditelja što je posljedica lokalnog i globalnog pritiska za ravnopravnošću žena i muškaraca pa se iz bunta zbog pritiska institucija i civilnog sektora okreću konzervativizmu. S druge strane, u sustavu obrazovanja nedovoljno se djecu i mlade uči o ravnopravnosti između muškaraca i žena. Kada se tome doda i porast utjecaja religije, jasnije je zašto su mladi neodlučni u stavovima o egalitarnosti – tumači Tomić-Koludrović. Mlađi muškarci su konzervativniji od mladih žena, kao što su, dodaje, muškarci općenito statistički znatno tradicionalniji od žena. Ipak, manje su tradicionalni obrazovaniji muškarci koji i više sudjeluju u kućanskim poslovima.
Moć u rukama tradicionalnih
– Istraživanja pokazuju da se odnosi muškaraca i žena u Hrvatskoj ipak ne mogu reducirati na patrijarhalni model, došlo je do izvjesnog pomaka prema modernosti iako su ti odnosi u obiteljskoj sferi još snažno određeni tradicionalnim rodnim konstrukcijama. Žene se više “žrtvuju” za djecu, održavaju rodbinske veze, preuzimaju inicijativu za pomirenje nakon svađe i održavaju prijateljstva. Muškarci su u većem postotku autoritet djeci i donose odluke o većim ulaganjima – kaže Tomić-Koludrović. Naglašava da do demodernizacije rodnih odnosa dolazi i zbog iseljavanja mladih i obrazovanih pa zato Zagreb i Split danas imaju veliki postotak i “egalitarnog tipa” muškaraca i žena, ali i rastući postotak “neodlučnih”.
– Moramo shvatiti da se bez ravnopravnih odnosa muškaraca i žena i u privatnoj i javnoj sferi razvoj društva usporava. U Hrvatskoj je problem i što su na pozicijama moći uglavnom muškarci s tradicionalnim stavovima – kaže.
Vrijeme će pokazati mogu li hrvatski muškarci biti kao i Skandinavci i iskoračiti iz privatnog patrijarhata i brinuti se za kuću i djecu jednako kao i žene.
VIDEO Najmoćnije žene u hrvatskim medijima
Cool je članak i jako bitna tema... Sve bitnija jer smo zapravo sve udaljeniji... Znao sam govorit a ponavljam... Dobro je dok si trebamo... Super su mi ti profesori a ipak analitičari... A to manje više primjećujemo svi... Zašto nije gospođa ponudila neko riješenje, točku pomaka... A ovak ću ja dalje bit osuđen na prosjek da je danas mladim curama kuhinja stran pojam... Ljubimac smije sve a ja smijem platit režije i hranu... To je ta ravnopravnost... Znaći bolje mi je bit sam nego imat nekog tko treba mene a ja njega ne... Tradicionalno, eh da...iseljavanje to je tradicija, bjeg od takvih čudnih standarda i okoline gdje te uče da učiš kako nebi radio, da brineš samo za sebe... Gledaš samo svoju korist, živiš sa roditeljima dok ne izumru... Radiš za kriminalca jer Nemre drugaćije bit poduzetnik a kamoli gospodarstvenik a ogromne su razlike zapravo... Država koja služi samoj sebi i homogeni su samo ti unutar tog ustroja... Da čudno Kak to nebu dugo preživjelog i sropit će se sa zapadom gdje su žene roba a muškarci slobodu plačaju visokim porezom... A žene, Neznam pitajte njih njima je super bit lutka i dan danas... Lako se njima manipulira... Lijepo je gledat... Ćim takneš svene... Nestane čarolija... Ovak je baš super... Sve je tak Kak mora bit... Pravica :)