Čekanje je jedan od najvažnijih pojmova u životu ljubavnice. Osim ako niste ona “sponzoruša” koja je s muškarcem samo radi novca. Kod mene, od toga nema ništa: naša veza bazira se na ljubavi, bliskosti, razumijevanju... i to uistinu nije floskula. Najgora je ta pat-pozicija – on uvijek ima mogućnost povratka na staro, ja nemam... Riječi su to 28-godišnje Aleksandre, atraktivne Zagrepčanke, vlasnice knjigovodstvenog servisa, koja se prije nekoliko godina zaljubila u oženjena muškarca.
Kako se ponaša s njom...
Kako to inače biva, to je saznala nešto kasnije, kad više nije bilo povratka. U početku, priznaje, nije previše pitala, vjerujući da je muškarac kojeg je zavoljela samo njezin sve dok tri mjeseca kasnije nije shvatila da postoji još netko. Nakon saznanja da on ima ženu i dijete, pitanja su se rojila: “Voli li on nju?”, “Zašto je sa mnom ako nju voli?” Ubrzo je i shvatila da, unatoč tome što je on u braku, od nje očekuje vjernost. Ona pak nije imala potrebu za nekim drugim. Jednostavno, zaljubila se.
– Provodio je sa mnom jako puno vremena, danju i noću. I kada nismo bili zajedno, pričali smo satima o svemu i svačemu. Uvijek je bio tu za mene pa se nisam osjećala zapostavljeno, a ni kao druga žena. Znao mi je reći da sam u njegovu životu na prvom mjestu jedino ja. Malo-pomalo, kako veza uđe u kolotečinu, počnu i pitanja... Vrhunac je bio dan kad sam srela nju i djecu, osjetila bol...
Logika govori: pa ne mogu mu ja biti važnija, nikad ih ne bi ostavio zbog mene. O tome on i ne govori, to je zabranjena tema. Zamišljala sam svakojake situacije. Tako mi je jedno vrijeme velika želja bila pretvoriti se u pticu i zaviriti kroz prozor njegova doma. Zanimalo me kako se ponaša s njom, što radi. Paklena su to pitanja! Eto, takav je život nas ljubavnica. Osjećam se kao da sam u nekoj sekti i samo čekam da se sve otkrije te da počnu prstom upirati u mene – priča Aleksandra.
Priznaje da je najgore ovo vrijeme godine, uoči Božića. Svi imaju nekoga, a ona je sama i dane provodi plačući pred televizorom.
– Ne znam kako da se izvučem iz depresije, otišla bih, a ne mogu – završila je svoju ispovijest 28-godišnjakinja, jedna od mnogih žena koje ne mogu prikupiti snagu i okončati vezu s oženjenim muškarcem.
Dostojanstvenija uloga
Naziv ljubavnica odbojan je u očima mnogih ljudi, slažu se stručnjaci, ali to nije tako jednostavno, tumači psiholog dr. Petar Šmolka. – Ljubavnica često ne očekuje samo trenutne pogodnosti. Mnoge se u tišini nadaju da će zauzeti poziciju zakonite partnerice. Neke i ne samo u tišini! Pomutnji pridonose obje strane: mnogi zaljubljeni muškarci počinju ljubavnici govoriti da ni njima promjena uloga ne bi bila mrska – kaže Šmolka.
– Pojam ljubavnice prestaje im biti po volji i akteri se trude pronaći ekvivalent koji zvuči dostojanstvenije. Tako su pojmovi kao “djevojka” ili “prijateljica” dobili pejorativnu konotaciju (gotovo svatko pod njima podrazumijeva ljubavnicu). Međutim, pravo je pitanje: izdržati ili otići? Odgovor i nije tako kompliciran. Ako vam odgovara uloga ljubavnice, onda mirno ostanite. Sami sa sobom trebali biste riješiti najmanje dva pitanja. Što će se dogoditi kada se moja “tržišna vrijednost” ljubavnice počne približavati nuli?
Hoću li naći drugu životnu ulogu u kojoj ću se dobro osjećati? A što s djetetom? Nije pametno pretpostaviti da će se njegov otac prema njemu ponašati jednako velikodušno. Ako ulogu ljubavnice smatrate samo prijelaznom stanicom do kasnije uloge zakonite partnerice, trebali biste o svemu dobro razmisliti. Da vam s vremenom ne bi ostale samo suze – upozorava dr. Šmolka.
hm, jel tekstove prije objave pregleda netko od urednika? previse gresaka! bar bi pisac teksta trebao procitati svoj tekst prije objave