Kada 6. rujna mama Ana i tata Miljenko Ostojić krenu na posao, nakon dva i pol mjeseca praznika u školske će klupe, na puno “radno vrijeme”, i njihova jedinica Karla. Jedino rješenje za mnoge zaposlene roditelje, produženi boravak u školi, upravo je ono što malu zagrebačku obitelj suočenu s novom školskom godinom ponajviše brine. Mala Karla tako u školi dnevno ponekad “odradi” i više od osam sati. No, drukčije, uz radno vrijeme roditelja, nažalost nije moguće.
– Djeca u produženom boravku napišu i zadaću, igraju se, nije sve samo u nastavi, ali ipak je to malo previše. Već u četvrtak Karlu lagano počne hvatati kriza, a petak joj je definitivno previše. No, trudimo se vikende provoditi zajedno – govori mama Ana.
Izbjegli redove i gužve
Sve ostalo vezano uz pripremu za novu školsku godinu Ostojići su obavili i više nego na vrijeme. Dok mnogi roditelji ovih dana obilaze trgovine u potrazi za knjigama, bilježnicama, olovkama i drugim školskim potrepštinama, te tenisicama, trenirkama..., Ostojevićevi više nemaju takvih briga.
Svoju malu Karlu, koja će ove godine krenuti u drugi razred osnovne škole u Trnskom, mama Ana i tata Miljenko već su po završetku prošle školske godine opremili za iduću i tako izbjegli gužvu.
– Dva tjedna nakon što je završila nastava kupili smo sve knjige i bilježnice i za to smo izdvojili oko 600 kuna. Morali smo kupiti i dvije trenirke za tjelesni i tenisice, a trebalo je kupiti i nekoliko novih majica te cipele. Torbu smo kupili prošle godine, anatomsku, pa će potrajati i ovu godinu – nabraja mama Ana troškove kojih se može sjetiti.
Teško s dva školarca
Dok su šarene i zanimljive bilježnice kupovali uglavnom jeftinije, po kunu i pol, za olovke su izdvojili nešto više novca, kako se ne bi ponovila prošla godina kad su na tome štedjeli pa kupili lošije olovke koje su neprestano pucale. Na popisu za kupnju našle su se i nove vodene bojice, flomasteri, tempere...
Njima je, kaže, ipak lakše s jednim školarcem, ali ne može zamisliti koliki su troškovi za dvoje ili više djece.
– Neki nisu imali dovoljno novca da bi oba školarca opremili odjednom pa su vjerojatno dio kupovine ostavili za krajnji trenutak, čekajući sniženja i otuda gužve. Ono što je potrebno za školu trebalo bi stajati otprilike upola manje nego sad, tada bi to bilo realno, ako već želimo mnogo djece i školovane ljude – ocjenjuje Ana.
Sami školski dani u obitelji Ostojić, inače, ne predstavljaju traumu. Iako su se sa zadnjim danima škole radovali odmoru od obveza, Karla se veseli polasku u školu zbog društva, a Ana i Miljenko svjesni su koliko je za nju važno pravilno usmjeravanje te savjestan pristup obvezama.
Ipak, dok su prošle godine s početkom nastave mislili da će sve proći olako, vrlo brzo su shvatili da je gradivo prilično opsežno.
– Budući da je Karla u boravku, mislili smo da će tamo sve riješiti, pa ćemo to manje osjetiti. No, gradivo je dosta opsežno. Nisam od onih koji “cmizdre”, smatram da djecu treba gurnuti u život, ali ipak mislim da im je program pretežak.
Znaju gdje je i što radi
Svejedno, Karla želi i na izvanškolske aktivnosti. Trenutačno uči engleski jezik i pohađa satove ritmičke gimnastike, a tako će i ostati sve dok je to, kako mama kaže, vidno veseli. No, i ovo je još jedan trošak na koji se obitelj priprema s početkom školske godine.
– Imamo samo nju pa si to možemo priuštiti. A tako znamo i gdje je i što radi te da se bavi nečim korisnim. Neće Klara biti vrhunska gimnastičarka, ali važno je da kroza sport stekne neke navike - veli mama Ana.
A kad se torba napuni knjigama, a Karla dotjera za prvi dan škole, Ana će zaboraviti na troškove. Iako, nije s njima gotovo. Kad se ima školarca, izdacima, naime, najčešće nikad kraja.
...svake godine ista pjesma...te trošak ovamo,te trošak onamo... ...jedva izlazimo na kraj s jednim djetetom,kako oni sa dvoje i više...eto odgovorit ću vam...lakše nego vi s jednim... ...uvalite dijete u produženi boravak i mislite super,još je i zadaću napisala,ne moramam se mučiti s njom poslije podne...možda da najbolje ostane i spavati u školi... ...jadna su ta današnja djeca...