“O.K., sad domaća zadaća. Ima tko prije kakvo pitanje?”, pitala je na kraju “sata” Maja Crnković, pedijatrijska psihologinja, okupljene liječnice i medicinske sestre s Klinike za pedijatriju zagrebačke bolnice Sestre milosrdnice.
One ne vide svoju sliku
U biblioteku na petom katu došle su na grupu potpore kako bi naučile lakše se nositi sa svojom radnom svakodnevicom. Sve one rade u Zavodu za gastroenterologiju, hepatologiju i poremećaje prehrane te nastoje pomoći, među ostalima, djeci i mladima oboljelima od anoreksije i bulimije.
(Foto: Sanjin Strukić/Pixsell)
Borba s posljedicama tih teških dijagnoza, doslovna borba za život djece od samo devet-deset godina, iscrpljuje taj vrijedan tim Vinogradske bolnice. Njihova kolegica, spomenuta pedijatrijska psihologinja, osmislila je stoga grupu podrške kojom nastoji liječnice i sestre podučiti kako se lakše nositi s takvom svakodnevicom.
– Beskrajno je frustrirajuće liječiti nekoga tko ne želi pomoć, to je prvo i osnovno. One ne vide svoju sliku, ne znaju realnost i ne žele ozdraviti. Imamo oboljelu djecu već od devet-deset godina i svaki dan se borimo da im pomažemo, a djeca to odbijaju. Uporno pokušavate i nailazite na zid, gledate djecu koja idu u smrt i osjećate se bespomoćno – opisuje prim. dr. sc. Orjena Žaja situacije s kojima žive i koje ne mogu, da tako kažemo, ostaviti na poslu i otići kući.
– Dođe vam da jednostavno zagrlite to dijete, ali to nije to. Mi nismo psiholozi i psihijatri, ne znamo se jednako lako poput tih profesionalaca nositi s tom frustracijom – dodaje prim. Žaja.
– Toliko stvari nesvjesno kod kuće komentiramo i ne možemo, koliko god se trudimo, odvojiti posao i “ne odnijeti” ga kući – kaže njezina kolegica dr. Tatjana Lesar. Jedna je riječ dovoljna da sruši krhki svijet mladih pacijentica.
Svjesna je toga i dr. Barbara Perše koju je, kaže, bilo strah išta reći oboljelim djevojčicama kako ne bi pogriješila. I takav je stav zapravo dobar jer je lako reći nešto što će izazvati dodatnu agoniju.
(Foto: Sanjin Strukić/Pixsell)
– Nekad je dovoljno reći “Joj, kako lijepo izgledaš” da napravimo kaos jer će to djevojčici značiti da je debela – napominje prim. Žaja i ističe da je riječ o inteligentnoj djeci koja vas začas zavrte oko malog prsta.
Prije vaganja napiju se vode, obuku više slojeva odjeće, potajno vježbaju u WC-u, sve su to situacije kojima te liječnice i medicinske sestre svjedoče i kojima nastoje doskočiti.
Praksa i za druge
Oboljela djeca, konkretnije djevojčice jer one čine većinu oboljelih, u bolnici borave od jednog do tri mjeseca, ovisno o stupnju bolesti i ugroženosti njihova života. A nema organa u tijelu, objašnjavaju liječnici, koji anoreksija ne ugrozi i ne uništava. Stoga na liječenju radi multidisciplinarni tim koji je prvi osnovao i pokrenuo još 1985. godine prof. dr. Zvonko Jurčić.
Tada je u Vinogradsku bolnicu, prisjeća se glavna sestra Zlata Bradovski, iz inozemstva došla pacijentica kojoj nisu znali postaviti dijagnozu i čekali su da umre. Prof. Jurčić je utvrdio anoreksiju i njegov način liječenja ispravnim je potvrdila niz godina kasnije i Američka akademija za pedijatriju.
– Uvijek moramo biti raspoložene i nasmijane, a to na ovom odjelu zaista nije lako. Učili smo sve iz svojih pogrešaka i iskustava. Teško nam je uspostaviti kontinuitet jer imamo i druge pacijente. Nekom se djetetu možda morate zaista više posvetiti, a nju morate kontrolirati...
(Foto: Sanjin Strukić/Pixsell)
Često onda dođe do frustracija pa se trudimo da oni to ne primijete i, koliko vidim, imamo uspjeha i to nam daje nadu da se treba i dalje truditi – kaže sestra Zlata.
U tomu im sada pomaže prof. Crnković koja također za rad s djevojkama s poremećajem hranjenja kaže da je to veliki izazov. Posebice zato što, napominje, djevojke često nisu motivirane za liječenje jer žele svojim izgladnjivanjem i prekomjernim vježbanjem zadržati potreban osjećaj kontrole.
Stoga se teško odlučuju za liječenje i na grupama se uči i vježba motivacijsko intervjuiranje kao stil komunikacije kojim pokušavamo povećati motivaciju za liječenje kod naših djevojaka, objašnjava prof. Crnković čija je grupa za potporu u procesu dobivanja bodova za stalno medicinsko usavršavanje medicinskih sestara i liječnika.
To znači da u slučaju pozitivnih rezultata takva grupa može postati praksa i u drugim institucijama i ustanovama koje se bave liječenjem poremećaja hranjenja. Izvrstan je to primjer truda liječnika te zagrebačke bolnice koji se bore za život i zdravlje sve više djece, jer podaci o smrtnosti zvone na uzbunu. Naime, smrtnost od anoreksije u adolescentskoj dobi 12 je puta veća od smrtnosti od svih ostalih bolesti.
>>Pretjerala? Supruga oskarovca izgleda stravično mršavo
>>Kesha skoro umrla od neishranjenosti: Pravo je čudo što nije kolabirala!
