Sam je dolazak započeo kao mala avantura jer zbog zatvorene ceste od Omiša do Gata, sela podno Mosora, valjalo je ostaviti automobil na parkingu u gradu, autobusom doći do brodice, prebaciti se preko Cetine na drugu stranu, zatim “žicati” prijevoz do sela. A onda još malo “potegnuti” na noge, dok se kao “spas” u automobilu nije ukazala Tamara Očasić iz kulturno umjetničke udruge “Mosor” Gata.
Izbor knezova Poljičke Republike
Nekoliko trenutaka kasnije stižemo do odredišta, crkvice sv. Jure ispred koje su se za Poljičke Republike birali knezovi. Tu su nas dočekale rodice Ivana i Dražena Bogdanović te Marija Čović. Kao i Tamara, i one su članice “Mosora”, udruge koja izvodi gacko kolo koje se nalazi pod zaštitom UNESCO-a. Društvo ima sedamdesetak članova, plešu, pjevaju i imaju amatersku glumačku družinu. Putuju Europom, u goste im dolaze kulturno-umjetnička društva, a smještaj i kao gosti i kao domaćini imaju organiziran kao nekoć, po privatnim kućama, ne znajući unaprijed koga će ugostiti ni tko će pod krov primiti njih.
S četiri poljičke dame dolazimo do vidikovca kod crkvice. Pogled na kanjon Cetine koji se odavde pruža uistinu je čaroban.
– Sva dica s područja Poljica najkasnije do sedme godine kreću u KUD. Ima nas u tri grupe, od najmlađih do najstarijih – govore Ivana i Dražena iz Seoca. To se selo nalazi u srednjim Poljicama, a osim njih postoje još Donja i Gornja Poljica. Samo područje Poljica obuhvaća prostor od Žrnovnice kod Splita pa do Cetine i mora.
Ivani je 20 godina i studira pravo u Splitu. Dražena je pet godina starija, na PMF-u u Splitu studira fiziku koju i predaje u osnovnoj školi u Čišlima:
– Ujutro im predaje, popodne su skupa u KUD-u – kaže Ivana.
– Zadovoljna sam plaćom u školi – dodaje Dražena.
Da bi bila bliže svome domu, Ivana je odustala od studija novinarstva jer je taj fakultet samo u Zagrebu.
– Iz sela smo sa 120 stanovnika di svak svakog zna. Sastanemo se s društvom na kominu, ma ko to može platit. Obje smo putovale, doživjele različite zemlje i kulture, al nigdi nije ka doma – govori Ivana.
– Voziš se magistralom i gledaš u more. Lipota – kaže Dražena.
– Sve nam je ovdi blizu, a imamo svog mira i privatnosti. Nema grad to zajedništvo ka mi ovdi. Sada je trend zdrava, organska hrana, a nama je to oduvik bilo normalno. Ljudi se ovdi vrhunski znaju snaći, imamo dosta obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, nekolicina ih proizvodi soparnik, naše tradicionalno jelo – uvode nas djevojke u priču o baštini svoga kraja.
Dica su birala svaki kamenčić
Govore kako im nema ljepšega no po povratku doma leći u svoj krevet i ujutro se probuditi s pogledom na Mosor, slušati cvrkut ptica, otići do pazara u Omišu... Tu će emociju koju osjećaju prema svome kraju pokazati u jednominutnome videu snimljenom u sklopu projekta Moja. hr u koji se KUU “Mosor” Gata uključio na poziv Turističke zajednice Omiša. Iz svoga kraja njih dvije nemaju namjere poći i kažu da se njihovi mladi sumještani ili odlučuju na ostanak ili se vraćaju.
– Imamo sve šta nam triba. U Hrvatskoj je besplatan fakultet, malo to država omogućuje – komentira Dražena dok se vozimo ka Povijesnom muzeju Poljica u Gatu gdje nam Tamara govori o povijesti Poljičke Republike i njezinu statutu te pokazuje veliki zidni mozaik, rad akademskog slikara i kipara Joke Kneževića. Ovaj je mozaik komponiran kao triptih u čijem su lijevom i desnom dijelu prikazani seoski radovi na polju, moru i na dvoru, dok sredinom dominira biranje poljičkoga kneza.
– Svaki su kamenčić birala ovdašnja dica na moru – kaže Tamara.
Dok se kod spomenika popu glagoljašu opraštamo s našim domaćinima u ovome kraju, Ivana i Dražena nam govore kako im uopće ne smetaju radovi zbog kojih se sada prometuje okolnim putovima, jer, objašnjavaju, njihova “Seoca nikada nisu bila prometno povezana s Omišom”. Posjet Poljicama i kanjonu Cetine jedno je od odredišta koje će vam – uz obalu i otoke – za doživljaj Splitsko-dalmatinske županije preporučiti i ovdašnji djelatnici u turizmu. Joško Stella, direktor TZ Splitsko-dalmatinske županije, kao novu turističku ponudu za ovu sezonu izdvaja i 400 kilometara uređenih tematskih staza na obali i otocima. Riječ je mahom o šetnicama, namijenjenima onima u dobi “od sedam do 77 godina”, idealnim za boravak na otvorenome.
Nebeska šetnica na Biokovu
Nebeska šetnica na Biokovu ili, popularnije, Skywalk turistička je atrakcija kakvom se ne može pohvaliti nitko na svijetu. Stakleni vidikovac u obliku potkove po čijoj se prozirnoj površini nad provalijom izvan litice, na 1228 metara nadmorske visine, može hodati, postao je svjetska atrakcija odmah nakon otvaranja lanjskoga ljeta, a društvene su mreže preplavile fotografije selfija s biokovske Nebeske šetnice. Do vidikovca se dolazi biokovskom cestom koja vodi od ulaza u PP Biokovo, do najvišeg biokovskog vrha Sv. Jure.
“Okobračka” staza – Via Brattia
Via Brattia, nova planinarskoturistička staza Brača duga 135 km, povezuje 12 najatraktivnijih povijesnih lokacija i većinu mjesta najvećeg srednjodalmatinskog otoka. Uz crkvice sv. Spiridona nedaleko od Sutivana i sv. Martina iznad Bobovišća, Pustinju Blaca, dominikanski samostan u Bolu i franjevački u Sumartinu, baziliku sv. Ivana, uvalu Lovrečina s ostacima bazilike sv. Lovre te Mirje iznad Postira, na stazi je i Zmajeva špilja iznad Murvice u kojoj su živjeli svećenici glagoljaši, ali i Klesarska škola.
Na Klis po prvi hrvatski gastrosuvenir
Stari, pomalo zaboravljeni, tradicionalni način života Dalmacije može se vidjeti i doživjeti na jednomu mjestu – u Klisu na imanju Stella croatica obitelji Polović. Ovdje rastu mediteranske biljke, ručno se prave ušećerene slastice, u konobi su tradicionalna jela, s namirnicama iz ekološkog uzgoja... K tome, maslinovo ulje Melite i Andrije Polića bilo je prvi gastrosuvenir u Hrvatskoj. Na imanju Polovići sad imaju i Muzej maslinova ulja u kojem se može vidjeti cijeli proces proizvodnje – od rezidbe preko berbe i proizvodnje do degustacije.
