Električna stimulacija mozga može smanjiti intenzitet mucanja, prvi je zaključak aktualnog ispitivanja koje provodi tim s poznatoga oxfordskog sveučilišta. Bezbolan postupak stimuliranja konkretnih regija u mozgu u određenim intervalima metoda je koju ispituju na 40 odraslih ljudi s problemom mucanja kod kojih je, kako prenose svjetski mediji, zabilježeno smanjivanje učestalosti toga govornog problema.
Elektrodama se ispitanike, kako je opisano, stimulira dok razgovaraju tako da se pojačava proces “čistog” govora. Nadaju se da će time potaknuti da osobe s ovim problemom usvoje “obrazac” kojim se povećaju izgledi da manje mucaju. Kako je za The Guardian izjavila prof. Kate Watkins sa spomenutog sveučilišta, električna mozgovna stimulacija mogla bi biti rješenje za sve s ovim govornim nedostatkom koji je opisala kao problem koji ima velik utjecaj na pojedinca jer utječe na izbor karijere, obrazovanje i privatni život.
Više i češće mucaju muškarci
U Velikoj Britaniji i dalje pozivaju ljude s problemom mucanja da se uključe u ovo ispitivanje koje bi, kako navode, moglo postati standardnom metodom terapije mucanja uz već poznate klasične vježbe.
Ono što se “provlači” u izvještajima o ovom ispitivanju jest da su standardne metode terapije mucanja dugotrajne, dok je brzina učinka, barem u dosadašnjim rezultatima ispitivanja, glavna prednost ovakve mozgovne stimulacije. Britanski podaci, nadalje, govore da jedno od dvadesetero djece prolazi kroz fazu mucanja, ali i da kod četvero od petero djece tijekom odrastanja problem nestane. Među odraslima procjenjuje se da jedan na njih stotinu muca pri čemu je to višestruko učestalije među muškarcima.
Hrvatski podaci također se temelje na procjenama s obzirom na to da ne postoji nikakav službeni registar pa, kako nam je već prije objasnila dr. sc. Suzana Jelčić Jakšić, između pet i 12 posto djece u predškolskoj dobi muca. Iskustvo logopedinje s desetljećima radnog iskustva također govori da kod većine djece to bude prolazna faza, dok ih dio treba terapiju.
– Terapija se može početi provoditi već od druge godine na indirektan način. Djeca najčešće počnu mucati kada je jezično-govorni razvoj najintenzivniji. Načinu na koji mi komuniciramo s djetetom dijete nastoji udovoljiti, a često to nije usklađeno i zahtjevi su previsoki. Netko tko ima predispozicije i, recimo to tako, “tanji” je jezično-govorno na tomu će “pasti” – objašnjava dr. sc. Jelčić Jakšić, koja je i sama počela mucati kao petogodišnja djevojčica te, dok radi kao logopedinja, i sama vježba jer je upravo uporno vježbanje, odnosno terapija najbolji način borbe protiv mucanja.
Nasljedno u 80% slučaja
Inače, ova je logopedinja pokrenula “Dane Davea Rowleya”, britanskog psihologa i svojega pokojnog partnera, tijekom kojih hrvatske logopede educiraju stručnjaci londonskog Centra za mucanje “Michael Palin”. Naime, taj je britanski centar pod patronatom poznatog glumca čije ime nosi, a problem mucanja inače je učestao među poznatim osobama. Tema poznatog filma “Kraljev govor” upravo je ova govorna poteškoća i kako se kralj Georg VI. priprema za svoj govor. I poznata zvijezda golfa Tiger Woods zbog osobnog problema s mucanjem pokrenuo je centar za edukaciju, a i hollywoodski glumci, brat i sestra Julia i Eric Roberts bili su nekoć glasnogovornici američke zaklade posvećene mucanju. I hollywoodska zvijezda Bruce Willis patila je tijekom djetinjstva i mladosti zbog istog problema, a kad je riječ o čuvenoj Marilyn Monroe, kako navode neki izvori, njezin je glas maznoga zadihanog tona, kako se opisuje, rezultat mucanja s kojim se borila još od djetinjstva. U stresnim situacijama Monroe nije mogla kontrolirati mucanje, koje se navodi kao razlog otkaza ugovora u posljednjem filmu koji je snimala. Kralj rock’n’ rolla Elvis Presley govorio je da najviše muca kada je uzbuđen te da su mu problem riječi koje počinju s “i” i “w”. Mucanje je nasljedno u 80 posto slučajeva, a u konačnici može izazvati anksioznost koja u odrasloj dobi može postati ozbiljan zdravstveni problem. Zbog svega navedenoga važno je što ranije početi terapiju jer ne treba čekati da dijete odraste i reagirati tek kad počnu problemi u školi, ističe ova logopedinja dodajući da je dokazano da je mozak ljudi koji mucaju nešto drukčije građen te da drukčije funkcionira dok osoba govori.
Da logopedu treba otići što prije ako dijete muca, zaključak je i Linn Stokke Guttormsen sa sveučilišta u Oslu, koja je provela istraživanje među djecom koja imaju taj govorni problem. Mucanje ostavlja mnoge neželjene posljedice na djeci, stoga ne treba čekati da se vidi hoće li, da tako kažemo, proći samo od sebe. Analizom provedenom među 38 djece predškolske dobi koja mucaju utvrdila je negativne posljedice poput slabljenja samopouzdanja i povlačenja u društvu, borbe s negativnim mislima zbog straha kako će govoriti, a djeca koja mucaju često su i žrtve vršnjačkog zlostavljanja.
Osim što se istražuju rješenja za osobe s problemom mucanja, niz istraživanja provodi se na otkriću uzroka te poteškoće i prilagodbe tretmana, odnosno terapije. Osim što je utvrđeno da je mozak ljudi koji mucaju drukčije građen i da, kako je rekla i logopedinja Jelčić Jakšić, drukčije funkcionira dok čovjek govori, učestalo je i da je nasljedan problem, stoga je dijelu istraživanja fokus na genima. Tako je dosadašnjim istraživanjima, među ostalim, utvrđeno da je u ljudi koji mucaju slabiji protok krvi u Brocinu području, određenom dijelu mozga, te da je kod ljudi u kojih je krvotok tamo bitno slabiji mucanje učestalije i jače. Takav je zaključak studije dječje bolnice u Los Angelesu koji je potom otvorio niz novih pitanja o povezanosti cirkulacije i mucanja, primjerice koliki je utjecaj migrene na mucanje i koliko kardiovaskularne bolesti i općenito stanja koja utječu na cirkulaciju uzrokuju ili pogoršavaju mucanje. Proučavanje gena također je jedna od kategorija na kojoj se istražuje mucanje jer se često prenosi genetski. Australci su, štoviše, pokrenuli studiju kojoj je cilj upravo identificirati gene odgovorne za mucanje. U istraživanje žele uključiti tri tisuće osoba starijih od sedam godina koje mucaju ili su nekoć mucale, a projekt pod nazivom “Studija genetike mucanja” rezultat je međunarodne suradnje australskih, britanskih i nizozemskih znanstvenika. Pozivaju sve kandidate da se prijave do kraja ove godine u studiju, kako su opisali, koja bi mogla donijeti revoluciju za buduća istraživanja, ali i nove metode za liječenje ovoga govornog problema.
Pogledajte reakciju djevojčice koja prvi put vidi oca bez brade
