Vodovod i novu brodsku liniju Ilovik ima tek odnedavno. Do ove sezone vodu su naručivali, a dovozio ju je teretni brod iz Malog Lošinja. Posjet zubaru ili odlazak u ljekarnu mogli su planirati dva puta tjedno, koliko je vozila redovita linija. Do Lošinja, koji je od njih odijeljen tek uskim kanalom, putovali bi sat vremena. A nazad još dva sata jer Ozalj, Jadrolinijin brod, vozi po svim okolnim otocima, od Suska, Malih i Velih Srakana te Unija. Prijevoznik je i ploveća dostava potrepština za Ilovičane. – Lani smo nadograđivali pristanište za brodove, pa je uvedena privremena linija Mrtvaška – Ilovik i izborili smo se da je ostavimo – kaže predsjednica Mjesnog odbora Ilovik Jadranka Matas. Sada, kaže, mogu do Lošinja za desetak minuta.
Učenici više ne moraju plaćati domove, lokalna učiteljica može putovati do posla podučavajući svojih četvero učenika, dvoje u trećem, dvoje u sedmom razredu (stariji imaju videovezu s područnom školom u Malom Lošinju), a stanovnici Ilovika lakše odlaze u nabavku. Na kruhu i mlijeku uštede prosječno tri kune, koliko su skuplji u jedinom dućanu. Njegovi zaposlenici, čini se, najviše zarade na zaboravljivim turistima koji na Ilovik dođu izletničkim brodovima. Netaknuta priroda, azurno more, uvalica u kojoj su konobe, kafići i crkva na jednom mjestu, no najviše mir privlače ih na “otok cvijeća” koji krasi svako dvorište. Kao da se natječu čije će biti žarkije i bujnije. Rijetki se upute kozjim putevima preko brdašca koje nadvisuje mjesto, a vode do pješčanih plaža zanimljive povijesti. Na cijelom tom dijelu otoka nekad je JNA imala skladišta i bunkere. Za stanovnike je ta polovica otoka bila zatvorena, pa su, kad bi im pobjegla ovca, morali tražiti dozvolu da je traže. Jedan je bunker tridesetak metara od plaže Parknu, a onaj tko uđe, više se ne zna vratiti. Izgubi se u osam tunela koji svaki vodi na drugu stranu otoka.
– Nedavno je tamo ušla grupa Belgijaca i nije ih bilo tri dana. Našli smo ih dehidrirane i gladne. Jedva su se izvukli – kaže Matas.
Na Iloviku nema kriminala, pa tako ni policijske postaje. Liječnik dolazi jednom mjesečno. Većina od osamdesetak mještana stariji su ljudi. Ima tek pet obitelji s djecom, a šesta čeka bebu. Rođeno dijete na otoku jedno je svjetlo više među napuštenim kućama, veliko veselje, kaže predsjednica Mjesnog odbora koja je na Ilovik došla iz Rijeke prije 12 godina. Kažu da se otočani u barci voze barem dva puta, kad se rode i kad umru. Naime, otok Sveti Petar pored Ilovika njihovo je groblje, pa tako kad netko na otoku umre, nakon sprovoda u crkvi do posljednjeg počivališta plovi barkom.
>>Blago u Belom: Priče i plaže iznenađenja na mirnome Cresu
>>U najužu kuću na svijetu, široku samo 2 metra, turisti idu na fitness
