Paleći tamjan za vrijeme vjerskih ceremonija, narodi starih civilizacija vjerovali su kako mirisni dim priziva i otvara komunikaciju s bogovima. U ljekovite i kozmetičke svrhe, koristili su balzame i tekuće mirise od smirene, paprene metvice i ruža.
Znanstveno gledajući, mirisi koji nas okružuju u sjećanje dozivaju slike i osjećaje duboko zaključane u našoj podsvijesti. Upravo je ta činjenica glavni adut u rukavu kreatora parfema i aromaterapeuta. Možda je baš zbog toga suvremena industrija parfema jedna od najbogatijih, a mnogi sastojci i procesi izrade parfema obavijeni su velom misterije. A kako je sve počelo? Prošećimo kroz tisućljetnu povijest parfema.
Tekuće blago antičkog doba
Egipćani su bili među prvim narodima koji su u religijskim ceremonijama ali i pri svakodnevnom slavljenju ljepote koristili mirise. Tako su primjerice koristili kyphi, mirisnu tvar u obliku stošca koja se stavljala na glavu. Pod utjecajem tjelesne temperature, kyphi bi se postepeno topio i otpuštao miris, osvježavajući lice i vrat.
Stari Egipćani mirisne supstance smatrali su vrjednijima od zlata. Stoga su ovi neprocjenjivi dodaci u uljepšavanju bili dostupni isključivo moćnima i bogatima koji su svoja tijela aromatizirali cimetom, medom te ekstraktom bijelog ljiljana.
Stari Grci su vjerovali da parfemi potječu od njihovih mitoloških božanstava, te da miris parfema nije ništa drugo do znak prisutnosti Zeusa, Afrodite i ostalih bogova s Olimpa. Rimljani su prvi uveli praksu brijanja lica u muškaraca, nakon kojeg su kožu masirali mirisnim pomadama od ružinih pupoljaka.
Također, u slavnim rimskim kupeljima korištena su mirisna ulja za masažu tijela. Obožavajući i slaveći čarobne arome, Rimljani su čak i svoje svakodnevne obroke obogaćivali cvijećem i mirisnim vodicama.
Ružina vodica u znak dobrodošlice
U istočnjačkim kulturama, parfemi su također sudionicima svakodnevnih ali i religijskih ceremonija. Posjetioci arapskih domova, bivaju poprskani ružinom vodicom u znak poštovanja. U Indiji, žene su marame i sarije oplemenjivale mirisom pačulija, dok su Kineskinje kosu vezale u punđu te ju omotavale svježim cvijećem a tijelo mazale mirisnim uljima.
U Europi, pravi procvat industrija parfema doživljava u 17. stoljeću, naročito na području Francuske gdje se za vladavine Luja XV-tog, sva raskoš aristokracije manifestirala i kroz svakodnevno nanošenje skupocjenih parfema ne samo na kožu i kosu, već i na odjevne predmete, lepeze i namještaj.
Tridesetih godina 20. stoljeća francuska dizajnerica Coco Chanel, nakon što je žene oslobodila neudobnih korzeta i bezbroj slojeva podsuknji, odlučila je oslobođenoj ženi dati i pripadajuću notu mirisa čuvenim parfemom “Chanel No. 5″, koji se danas smatra prvim parfemom moderne i emancipirane žene, piše Wish.hr.
