Ovo je gotovo kao iznenađenje iz kinderjaja. Tri u jedan. Mislim to dok stojim na vidikovcu s pogledom na crveni, željezni most (Ponte 25 de Abril) koji je izgledom i konstrukcijom doslovna kopija Golden Gate Bridgea iz San Francisca, a iza mojih leđa uzdiže se betonski Isus Krist koji, pak, izgledom podsjeća na kip Krista Iskupitelja, jednu od glavnih turističkih atrakcija Rio de Jainera.
No nisam ni u Brazilu ni u SAD-u, nego u Lisabonu, portugalskoj prijestolnici koja na svakom koraku odiše svojom bogatom prošlošću. Spomenuti most, zajedno s mostom Vasco de Gama, inače najdužim europskim mostom, jedna je od turističkih atrakcija Lisabona, baš kao što je to i Christo Rei, betonski Isus Krist, koji je s postoljem visok 80 metara.
Zbog tog postolja Lisabonci će vam, ne bez ponosa, reći da je njihov spomenik Isusu Kristu, sagrađen kao zahvala Bogu što je Portugal poštedio razaranja i smrti u Drugom svjetskom ratu, viši od onog u Riju. A taj u Riju bio je predložak po kojem je napravljen lisabonski spomenik, na čiji se vidikovac možete popeti za šest eura.
S vrha spomenika puca prekrasan pogled na Lisabon i okolicu te rijeku Tejo, koju je zbog njezine širine lako zamijeniti – morem. Lisabon je prepun znamenitosti koje se moraju vidjeti, a jedna od takvih je i Torre de Belém, jedna od prepoznatljivih razglednica Lisabona.
Sagrađena je u 16. stoljeću i pod zaštitom je UNESCO-a, a tijekom povijesti to je mjesto bilo polazišna točka s koje se mnogi portugalski moreplovci, poput Vasca de Game ili Ameriga Vespuccija, kretali u svoje pohode i otkrivanje novih svjetova. U neposrednoj blizini te velebne građevine nalazi se i Padrão dos Descobrimentos (Spomenik otkrićima), betonski monolit koji je zapravo stilizirani pramac broda s kamenim likovima mnogih poznatih portugalskih istraživača, uključujući i Henrika Moreplovca, jednog od najvažnijih portugalskih kraljeva.
Lisabon je grad prepun malih, slikovitih i skrovitih ulica, a u njegove prepoznatljive simbole spadaju i tri žute uspinjače Gloria, Baica i Lavra, kao i tramvaj broj 28 koji vozi gotovo cijelim gradom. No da bi se osjetilo bilo Lisabona, treba sjesti u neki od bezbrojnih kafića i restorana u kojima se za šest, sedam eura uz zvukove fada može uživati u gastronomskim delicijama.
Ili konkretnije u bakalaru pripremljenom na desetke različitih načina.
