Sandra Lončarić Tankosić osvaja na prvi pogled. No, na taj isti prvi
pogled zbuni vas njena krhka ljepota. Glumica koja, u pravilu, glumi
moćne žene zapravo je krhke građe. To je ona izvanjska slika, jer sve u
njoj zaista je moćno i pršti energijom. A ta joj energija omogućuje da
svoj život vozi na dva paralelna kolosijeka.
U Osijeku je njena obitelj, suprug i petogodišnji sin, i njeno
kazalište. U Zagrebu je sve češće, jer ovdje se snimaju vrlo uspjele
serije u kojima glumi. Nakon uloga u serijama “Dobre namjere” i “Hitna
94”, sad snima gostujuću ulogu u “Mamutici”. Ta joj je rola donijela
probleme s našim snimanjem. Glumi, naime, narkomanku i uloga zahtijeva
zapušten izgled s velikim izrastom na obojenoj kosi. Stvar je spasila
pundžom koja je idealno pristajala uz haljinu koju je odabrala za Božić.
Živite na relaciji Osijek
– Zagreb. Kako sada izgleda vaš profesionalni život?
– Sada je ludnica ipak malo mirnija. “Hitna” je završena i sada samo
snimam epizodnu ulogu u “Mamutici”. Čak je i u kazalištu malo primirje,
što je jako dobro jer je godinu dana tempo zaista bio ubitačan. U
Osijeku sam radila predstave, tamo su obitelj i dijete, a ovdje sam
snimala. I tri puta tjedno sam jurila u Osijek, koristila za to svaki
slobodan trenutak.
Kako ste fizički
izdržavali taj tempo?
– Samo je jedan recept – ljubav prema svemu. Obožavam svoj posao iako
sam zaista slučajno završila u glumi. To je zanimljiva priča. Bila sam
srednjoškolka u Našicama kada su nas obavijestili da se održava
audicija za upis na dislocirani studij Glumačke akademiju u Osijeku.
Svi smo pitali razrednicu: a nastava, a ona je rekla da će oni koji idu
na audiciju, dobiti ispričnicu.
Dakle, glumica koja je
markirala?
– Točno! Otišlo je pola razreda, a samo sam ja prošla. I to je zaista
bilo sudbina, jer do tog mi trenutka gluma nikada nije pala na pamet,
iako sam jedanaest godina plesala folklor i recitirala slavonske pjesme
i tako zapravo probila svoj strah od scene i publike. I to je bila ta
sudbinska odrednica koja me usmjerila prema glumi, u posao koji ni za
što na svijetu ne bih mijenjala. I zato uspijevam spavati po četiri
sata, snimati cijele dane, sjesti u auto i otići u Osijek kako bih
provela dva kvalitetna sata sa svojim djetetom.
Koliko je sinu godina?
– Pet godina. I već se navikao na činjenicu da će mu mama cijeli život
biti glumica. Njegove prve tri godine nisam htjela ništa raditi, tek
pokoja uloga u kazalištu, i zato mislim da imamo dobro “podlogu” i
nemam grižnju savjesti što me nekada nema.
Pretpostavljam da vam za
takav život treba jaka logistika koja se temelji na bakama.
– Apsolutno! Bez njihove pomoći ne bih mogla. I suprug i bake su na
mojoj strani i zaista puno pomažu, a ta je pomoć i njima važne, jer,
naravno, bake obožavaju svog unuka i ponekad im je super što mene nema.
Što takav tempo znači iz
čiste ženske perspektive. Imate li vremena za samu sebe, za neke svoje
užitke, male rituale...?
– Jako rijetko, ali nekako se snađem. Naravno da sam se udebljala u
trudnoći i nakon porođaja sam morala vratiti tijelo u prvobitno stanje.
Ići u teretanu ili na fitness za mene je gubitak vremena koje nemam i
zato sam kupila pilates loptu i vježbala kod kuće. Kada sam u Osijeku,
odvedem sina u vrtić i odem na svoju rekreaciju – rolam na šetalištu uz
Dravu i odem na plivanje dok u bazenu još nema nikoga. A u Zagrebu
nisam dopuštala da me voze na snimanje nego sam se do studija vozila
biciklom. I to je tajna – imati volju, a za sport je uvijek nađem jer
sam sportski tip i nekad sam se bavila rukometom i naći si neko
vrijeme. Na sreću, imam zahvalni ten pa mi kozmetičarke ne trebaju, sve
obavim sama, a za frizuru mi se brinu na setu.
Kakvi ste u šopingu?
– Što sam starija, to sam gora. Nekad me to uopće nije zanimalo. A sada
– razumijem žene koje tako liječe depresiju. I postala sam luda za
cipelama, za haljinama, zapravo svime što se obično nalazi na ženskim
šoping listama. No, obožavam i buvljake. Kada sam bila trudna, pronašla
sam u Londonu na buvljaku tri haljine koje sam platila doslovno
nekoliko kuna, prepravila ih i nosila cijelo vrijeme. Zapravo sam za
vrijem trudnoće naučila šivati, kupila mašinu i uvježbala šavove na
kuhinjskih krpama. I to zaista volim – naći nešto posebni na buvljaku i
prepraviti po svom guštu.
Zbog čega najlakše
posegnete za novčanikom?
– Zbog cipela, pravih štikla. Obožavam ih. Volim hodati u visokim
petama, jer su one za mene jedan od simbola ženstvenosti. Haljina i
štikla su za mene najženstvenija moguća kombinacija. I mogu izdržati u
visokim potpeticama cijeli dan, ali, naravno, moraju biti kvalitetne i
udobne.
Što ćete ove godine
pokloniti najdražima za Božić?
– Sada stalno slušam kako treba poklanjati sitnice. Priznajem da mi je
nekada bilo stresno kupovati brdo poklona, ali sam prošle godine uvela
novi princip. Dobro slušam želje svojih bližnjih i zaista ih uspijevam
iznenaditi, i naravno, ne ostavljam kupnju za zadnji čas.
A što vi priželjkujete
ispod bora?
– Uvijek me može oduševiti dobar parfem i dobar komad nakita. Zapravo,
nakit volim najviše od svega, uvijek imam nešto na sebi i u pravilu su
to veći, upadljiviji komadi. Posebno ljeti, kada nosim pune ruke
narukvica.
Kada kupujete za sina,
kako odolijevate svim divotama koje sada postoje u dječjim dućanima?
– Nikako ne odolijevam. To je strašno i znam da pretjerujem. I kad ga
vidim tako sređenog, ko malog frajera, ne mogu odoljeti. Na sreću, imam
prijateljice koje imaju mlađe djecu, pa onda te dječje stvari kruže
uokolo i tada mi nije žao novaca, jer to je odjeća koju oni zaista vrlo
brzo prerastu.
Kakve mirise volite?
– One koji se osjete. Ne volim decentne mirise. Trenutačno za dan
najradije stavljam kombinaciju vanilije i papra iz Ritualsa, a za večer
mi je vječne klasika Chanel 19.
A kakav miris volite na
muškarcu?
– Važno mi je da miriše. Volim osjetiti parfem na muškarcu. Zapravo
volim kad ja grub i kad miriše.
Slikali ste se u
večernjoj haljini koju su za vas izradili u Osijeku. Je li to stalna
suradnja i koliko uopće pratite hrvatsku modu?
– Pratim koliko stignem, ali kada su revije ja najčešće ima predstave
ili sam kod kuće sa sinom. Zaista izlazim samo kad moram, ali zbog toga
mi je i vrednija suradnja sa osječkim salonom La Spoza. Oni osim
vjenčanica rade i haljine i tamo je zaista krasan tim ljudi na čelu s
vlasnicom Mirnom Gvajdek i kreatoricom Ivanom Sivc koji rješavaju sve
moje probleme i zaista rade krasne stvari.
Kako izgleda Božić u
vašem domu? Za bogatu trpezu ne moram ni pitati, jer ipak ste vi
Slavonka.
– Točno, trpeza je ponekad i prebogata, a sve ostalo je podređeno mom
sinu Petru. Kroz njegove dječje oči i Božić nama odraslima izgleda
veselije i važnije. Lani samo sami radili kuglice, jer one se ne kupuju
u dućanu i bor mora biti drukčiji. Prošle smo godine tako imali
čovječuljka, s kapom na glavi, nanizanim kokicama koje su bile zibi,
lampicama umjesto kose. I ove godine smislit ćemo nešto podjednako
veselo i zanimljivo, jer u tim prepremama, kojima se Petar najviše
veseli, i jest pravi duh Božića.
Hoćete li uspjeti biti
slobodni tih dana?
– Uspjela sam! Ali u tome je bit. To su dani koje treba provesti uz
obitelj, koji su Petru posebno važni. I zato sam oslobodila sve
termine, jer tijekom cijele godine svim imamo užurbani tempo i zato smo
svi zajedno zaslužili idiličan Božić. I zato svim čitateljima od srca
želim sretan Božić!
