Jedanaestogodišnja Zagrepčanka Hana Ivandić želi biti glumica. Izvrsna
je učenica, a u slobodno vrijeme pleše latinoameričke plesove. Tipičan
opis osnovnoškolske odlikašice. No Hana ima iznenađujuće prodoran
pogled. Premda se često smiješi, u očima joj se nazire ozbiljnost
netipična za jedanaestogodišnjakinju.
Vjerojatno zato što je Hanina svakidašnjica složenija od svakidašnjice
većine njezinih vršnjaka, pa i odraslih. U drugoj godini Hana je
oboljela od dijabetesa i svakodnevno mora uzimati inzulin. To znači da
svaka njezina aktivnost mora biti usklađena s liječenjem. Stalno treba
paziti da se pravilno hrani, dovoljno kreće, uzima dovoljno inzulina...
kako bi razinu šećera u krvi održala normalnom.
U školi ne moram pitati smijem li izaći usred sata ako moram
nešto pojesti, svi znaju o čemu je riječ kaže Hana, kojoj kolege,
kad netko slavi rođendan, obvezno donose kekse i sokove bez šećera.
No u početku je bilo mnogo znatiželjnih pitanja o "pikanju". Hana je,
umjesto teorije, ponudila praksu: prije četiri godine pokrenula je
akciju mjerenja šećera u svojoj školi Jabukovac, koja se s vremenom
proširila i na druge škole.
Zanimljivo je gledati profesore kako prestrašeno čekaju na ubod
iglicom smije se Hana.
Hana se ponekad pita zašto baš ona, no ne damo joj da odustane.
Ponosni smo što je jaka, samopouzdana i zna se izboriti za sebe.
Smatram da je pozitivno drukčija i ne bih je mijenjala ni za što na
svijetu kaže Hanina majka Marina.
Korisna inzulinska pumpa
Hana je nedavno prešla s injekcija na inzulinsku pumpu, koja je mnogo bolje rješenje za regulaciju šećera. Sva bi djeca dijabetičari trebali dobiti inzulinsku pumpu. U Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje pumpu smatraju skupom, ali zar sprečavanje dijabetičkih komplikacija kao što su sljepoća, amputacija ili prestanak rada bubrega ima cijenu?! – Samokontrola dijabetesa bila bi mnogo lakša kad bi HZZO odobrio više traka za mjerenje šećera – kaže Hanina majka Marina Ivandić.
