Pet stotina radnih sati bilo je potrebno da se obnovi zlatovez na smo jednoj narodnoj nošnji koja je, zajedno s nebrojenim i neprocjenjivim vrijednostima stanovnika Gunje, stradala u prošlogodišnjoj svibanjskoj poplavi. Svaki milimetar nošnje koja se s koljena na koljeno prenosila u slavonskim obiteljima prošao je kroz vrijedne ruke žena. Upravo takve, beskrajno skromne i samozatajne žene iz Gunje okupljene su u udrugu Zlatne igle, a sve zbog jednog cilja - očuvanja dragocjene baštine, slavonskog zlatoveza.
Njih dvadesetak posjetili smo u privremenom domu predsjednice udruge Ane Radan, u njezinoj ljetnoj kuhinji. Anina je kuća još daleko od useljenja, no ta energična i kreativna Slavonka ne posustaje ni u 70-ima. Okupila je žene te su zajedničkim snagama krenule na dugačak put spašavanja obiteljskog nasljeđa, izvlačenja zlatoveza iz blata, pranja, čišćenja, četkanja i obnove veza.
- Dio smo obnovili, dio još čeka. Ima komada preko kojih je i bager prešao, koji su tjednima ležali u mulju, onih od zlatnog, srebrnog i šarenog konca - kaže Ana.
Ona je u zlatovezu samouka. Sve je naučila od mladog svećenika kojeg je upoznala kada je jednom prilikom kupovala konce, no njezine kolegice po vezu mahom su učile od svojih baka.- Mene je naučila majka, a nju baka – kaže Katica Mazalović, dok Mirjana Simić dodaje kako je poduku nadogradila brojnim pokušajima sve dok nije postigla idealni uzorak. Čak 26 slika zlatoveza i poneke komade nošnje ponijet će vrijedne žene iz Zlatnih igala idući tjedan u Beč. Onamo ih, kako bi izložile radove u organizaciji društva gradišćanskih Hrvata, vodi Zaklada “Hrvatska pomaže”.
