Naslonjeno na istočne rubove Zagreba, Dugo Selo nadaleko je poznato kao grad svetog Martina, a više od 800 godina stara crkva koja nosi ime po ovome svecu najstariji je i najvažniji kulturno-povijesni spomenik cijeloga kraja. Podignuta je na Martin bregu, arheološka otkrića otvorila su mogućnost da je sagrađena na temeljima starije templarske crkve, a zahvaljujući njoj Dugo Selo dobilo je prvu hrvatsku Stopu sv. Martina i tako postalo dio hodočasničke mreže koja povezuje više od deset europskih država. Spomenimo i da se dugoselska biciklistička staza koja od gradskog središta vodi do Martin brega zove "Stopama svetog Martina". Dugo Selo ima i svoj "Martinski polumaraton", a da bi njegovo održavanje proteklo u najboljem redu, brinu se i volonteri iz Srednje škole Dugo Selo, nastojeći tako svojim angažmanom pridonijeti lokalnoj zajednici.
Dugoselski srednjoškolci aktivni su u raznim područjima, a u svoje 22 godine postojanja ovdašnja Srednja škola bilježi brojne velike rezultate i uspjehe u radu, zbog čega ih je svojedobno nagradio i poznati hrvatski naivni slikar Josip Generalić poklonivši im svoju cjelokupnu izložbu.
Gdje hrastovi susreću nebodere
Na ovogodišnjoj završnici projekta Moja.hr, koja će se održati ovoga petka 7. lipnja u Pleternici, dugoselske đake imat ćemo prilike upoznati i kroz njihov jednominutni film koji su snimili na temu "Što zelenije, to iskrenije". Za snimanje su bili zaduženi učenici trećeg razreda, smjer tehničar za računalstvo, Leon Kociper i Vanesa Mudrinjak, koja je uz Petra Fučeka, učenika 4. razreda istog smjera, osmislila i tekst. A Petar je uz Karla Bošnjaka, koji pohađa 2. razred za računalnog tehničara, bio zadužen i za glazbu.
Leon i Vanesa su iz Dugog Sela, on voli slušati i stvarati glazbu, glumu i skuplja nosače zvuka, njezini su hobiji plesanje, pjevanje, pisanje pjesama, čitanje knjiga... Oboje namjeravaju ići na fakultet, a školu u svom gradu odabrali su jer znaju da će im pružiti mnoge mogućnosti za razvoj u budućnosti.
Petar je iz Soblinca, njegov je hobi izrada beatova, a plan mu je nakon školovanja pronaći posao. Najmlađi u timu, 16-godišnji Karlo je iz Svetog Ivana Zeline, bavi se produkcijom i stvaranjem glazbe i namjerava se upisati na Music Production Academy (MPA).
Mentor im je bio profesor Petar Rajaković, mag. ing. elektrotehnike, lanjski dobitnik prestižne godišnje nagrade "Ivan Filipović", koja se dodjeljuje za iznimna dostignuća u odgojno-obrazovnoj djelatnosti.
– U vremenu gdje se susreću stari hrastovi i betonski neboderi naš film prenosi višeslojnu poruku o suživotu čovjeka i prirode, prolaznosti vremena i neuništivoj snazi prirodnog svijeta. U 60 sekundi prikazujemo prizore biljaka koje niču iz pukotina na cestama, stazama i kućnim pragovima boreći se za opstanak u svijetu koji je čovjek preoblikovao prema svojim potrebama. Ovim slikama podsjećamo gledatelje na nevjerojatnu otpornost i prilagodljivost prirode naglašavajući kako biljni svijet pronalazi način da preživi i u najnepovoljnijim uvjetima. Film također reflektira prolaznost vremena prikazujući promjene u prirodi i ljudskom okolišu – objašnjavaju autori i dodaju kako je njihov film poziv na osvješćivanje važnosti suživota s prirodom i međusobnog poštovanja.
Integracija prirode u arhitekturu
– Kroz cikluse života i smrti priroda nas uči da je svaki trenutak vrijedan, a održivo djelovanje u sadašnjosti ključ za budućnost. Integracija prirode u ljudsku arhitekturu, poput biljaka koje rastu kroz asfalt, simbolizira mogućnost harmoničnog suživota, gdje napredak ne znači uništenje, već sinergiju s prirodnim svijetom.
Prikazujući ljudsku potrebu za kontrolom, i to čupanjem i košnjom biljaka, film otkriva širu društvenu problematiku: podjele koje stvaramo na temelju subjektivnih kriterija. Kao što razdvajamo biljke na korisne i beskorisne, često dijelimo ljude prema rasnim, etničkim i socijalnim razlikama. Ova borba čovjeka i prirode odražava naše predrasude i poziva na refleksiju potičući gledatelje da prihvate raznolikost i prepoznaju vrijednost svakog života. Učeći iz otpornosti biljaka, film nas potiče da čuvamo prirodu i jedni druge stvarajući održiv i inkluzivan svijet u kojem je svaki oblik života prepoznat i cijenjen – kažu autori ovog jednominutnog filma.
