Sezona se bliži, a ova ispred nas bit će prva u kojoj se primjenjuje novi model fiskalizacije napojnica kao mogućnost za sve one koji u okviru svojih djelatnosti primaju napojnice. Uvođenje mogućnosti naplate napojnica kartičnim putem ovisi o odluci obrtnika i nije obavezno. Iznos napojnice neće biti iskazan na računu, već će obveznik fiskalizacije imati obvezu uz fiskalizirani račun odmah prijaviti i ostvarenu napojnicu putem električnog naplatnog uređaja, tj. iznos napojnice i način njezina davanja (gotovina ili kartica). Neoporezivo je moguće isplatiti napojnicu do iznosa od 3.360 eura po osobi na godišnjoj razini, a prilikom isplate zaposleniku potrebno je podnijeti i JOPPD obrazac. Napojnica iznad zadanog iznosa oporezuje se po stopi od 20% bez plaćanja doprinosa.
No kako cijela stvar funkcionira u praksi? Odgovore sam potražila u tvrtki Teya koja nudi platna rješenja većinom fokusirana na male, lokalne tvrtke i obrte.
Branimira Zorka, Country Leadera tvrtke Teya za početak pitam imaju li svi POS uređaji mogućnost ostavljanja napojnica?
- Teya POS uređaji imaju već otprije tu mogućnost, ali nije to slučaj za sve POS uređaje na tržištu. Na našim uređajima sve je vrlo jednostavno – prilikom naplate, kupac sam bira iznos napojnice koja se automatski obračuna na ukupan iznos i naplaćuje. Zatim djelatnik mora taj iznos fiskalizirati. Upravo taj korak fiskalizacije predstavlja izazov ugostiteljima, međutim kod nas za sve promjene treba vremena da se usvoje, pa tako i za ovu - objašnjava Zorko. Zanima kakav je feedback s terena. Da li ljudi počinju prihvaćati plaćanje karticama u ugostiteljskim objektima i da li ostavljaju napojnice?
- Plaćanje karticama je već neko vrijeme prihvaćeno, naročito od uvođenja Eura. Kupci generalno prihvaćaju plaćanje karticama, ali je veći izazov na strani trgovaca i ugostitelja koji i dalje u određenim slučajevima odbijaju primati kartice. Dosta onih koji primaju kartice, polako prelaze i na primanje napojnica. Primarno je to stvar navike. S vremenom će steći naviku vlasnici, radnici i gosti. Ali svakako će biti potrebno razvijati process da bude brži i jednostavniji. Radnicima treba prvo omogućiti da primaju napojnice putem POS aparata, a onda ih i educirati. A gostima samo treba dati informaciju da mogu ostaviti napojnicu te im pokazati kako. Poslije će se stvari odvijati automatski, kao i kod svake promjene nabolje - ističe Branimir Zorko.
Jeste li primijetili u nekim slučajevima očito povećanje prometa zbog implementacije kartičnog plaćanja?
- Svakako. Prosječna vrijednost transakcija putem kartica je višestruko veća od onih gotovinom. Gost nema ograničenje iznosa kao kod gotovine. Neminovno je da potrošnja raste ako postoji više opcija plaćanja - objašnjava Zorko, a mene, ali i čitatelje zanima kako izgleda ostavljanje napojnice na Teya POS aparatu.
- Ugostitelj samo mora omogućiti stavljanje napojnica u postavkama na Teya POS aparatu, može čak i postaviti postotke koje želi (5%, 10%, 20% itd.). Zatim gost prilikom plaćanja odabire jedan od postotaka ili upiše ručno iznos napojnice. Prisloni karticu i to je to - objašnjava Zorko.
Nedavno sam i sama sasvim slučajno svjedočila primjeru dobre priče s uvođenjem kartičnog plaćanja u ugostiteljstvu, i to na Jadranu, gdje sam provela s obitelji proljetni vikend. Šetala sam uz more, i u povratku prema centru prekrasnog mjestašca pomislila kako bi mi godila kava u jednom od kafića. Kako nisam imala gotovine, već samo karticu - i to na mobitelu - pomirila sam se s tim da će moja kava uz more morati pričekati. Kafići još uvijek rijetko primaju kartice, turistička sezona još nije počela, a na terasama kafića bilo je jedva nekoliko ljudi.
Ipak, navirujem se u jedan od kafića i sramežljivo pitam primaju li kartice.
- Primamo kartice, i eure i dolare i franke, šinjorina, samo kune više ne primamo - sa smiješkom mi govori konobar za kojeg odmah zaključujem da je vlasnik kafića.
Oduševljena činjenicom da primaju kartice, a još više onom da sam “šinjorina”, samopouzdano postavljam potpitanje.
- I ove na mobitelu? - pitam bezrazložno pokazujući mobitel.
- I na mobitelu i na leroju i kontaktne i bez kontakta, kakve god imaju u sebi pineze - opet mi kroz smijeh odgovara simpatični Dalmatinac.
Sjedam na terasu i guglam: “leroj značenje”. Sat, ura. Misli na smart watch, smijuljim se, a dok mi donosi kavu, pitam je li on vlasnik i govorim mu kako sam baš ugodno iznenađena činjenicom da primaju kartice.
- Da i da, ja sam vlasnik i primamo kartice, a od ove godine i manču na kartice. Morali smo se prilagoditi, gosti to već podrazumijevaju. Stranci su znali biti dosta šokirani prije kad ih nismo primali, a i nije baš lipo slati ih na bankomat. Konobari su mi se znali žaliti da ponekad gosti zbog frustracije što smo ih poslali na bankomat ne bi ni ostavili napojnicu, a događalo nam se da budu zadovoljni uslugom i dobrim provodom, a onda ostave negativnu recenziju jer ne mogu pojmiti da ne primamo kartice. Također, događalo se i da se htjela okrenuti još koja tura pića, no kad su shvatili da kod sebe nemaju gotovine, otišli bi do bankomata i ne bi se više vraćali. Tako da se više nije imalo šta misliti, uveli smo kartična i druga bezgotovinska plaćanja objašnjava vlasnik.
- Ja ode pijen na karticu i to na rate - dobacuje gost sa stola do.
- Neki dan san provuka na triesšest rata turu kad sam vidija cifru koliko je ovaj diga cijene - dodaje, a vlasnik mu vraća lopticu.
- Ajde muči, ti ni ne znaš šta je kartica.
Smijem se ovim scenama kao iz Malog mista i razmišljam o tome kako još nikad nisam ostavila napojnicu u kafiću karticom, pa mi je ovo idealna prilika da i to konačno naučim.
- Mogu platiti? Ostavila bih i napojnicu ali mi trebate pokazati kako - smijem se, a vlasnik vadi beskontaktni POS i kaže mi samo:
- Nema tu puno nauke. Koliko ćemo posto? Pet, deset, dvadeset?
- Dvadeset, naravno - odgovaram, on okreće POS prema meni, kliknem na touchscreen sučelju 20%, učitam karticu s mobitela i to je to. Od danas sam stalni gost. Barem za ovaj vikend.
