"Ij ribu iz mora, a meso iz kože", stihovi su i savjeti Petra Hektorovića koji su me dočekali u vjerojatno najboljem restoranu Malog Lošinja, "Baracudi".
Kako sam janjetinu odredio kušati tek s onu stranu grada Osora, na Cresu, ovdje je izbor pao na ribu. Sreća moja da se barakudu ovdje ne može naći, jer sam takav da bih je zasigurno naručio.
Ovako je izbor, na sreću mojom i pameću ugostitelja, pao na grdobinu u umaku od tartufa. Neobična kombinacija, nema što. Ma čudna, nećemo si lagati. Pa ipak u svojoj neobičnosti ukusna i slasna.
Uostalom, zašto sam naručivao dodatnu porciju kruha potrebnu kako bi se pokupila i posljednja kap umaka što se razlijevao na mjestu odmah na početku progutane palente. Osoblje se i ovdje osmjehivalo, što sam postavio kao uvjet bez kojega jesti ni kod koga neću, glazba je bila ugodna, pa je hrana s tanjura u trenu nestala.
No, imam savjet za te ljude – izbacite iz jelovnika onaj seljački pomfrit. Ovdje mu jednostavno nije mjesto.
