Nema u Zagrebu lokala poznatijeg od K Žnidaršiću. Slava koju je gostionici u Basaričekovoj na Gornjem gradu, koja se zapravo zove Pod starim krovovima, donio film “Tko pjeva zlo ne misli”, besmrtna je, kao i sam film i njegovi glavni likovi, Perica, gospon Fulir, Franjo i Ana Šafranek, teta Mina. Nikada gornjogradska gostiona, neki bi ipak prije rekli “pajzl”, nije ni prestala raditi, a postoji već 200 godina. I sada će Pod starim krovovima početi jedan nešto drukčiji život. Ali ne previše, sve je i dalje onako kako jest već desetljećima.
– Osvježavanje gostionica duguje snimanju serije Dnevnik velikog Perice. Za potrebe snimanja ponovno je postala K Žnidaršiću pa je obnovljeno što je obnoviti trebalo. Mi nismo imali oko toga previše posla, osim da dodamo neke svoje detalje – kaže Marina Ferenčak, koja sada vodi gostionicu Pod starim krovovima, a publika je zna i iz Čeh Puba.
Lani se pisalo da se popularna gostionica zatvara, tadašnji je vlasnik najavio da se seli preko puta. Tako i jest, ondje je otvorio lokal također znamenitog naziva – Abesinija.

– Vidjeli smo da se gostionica iznajmljuje pa smo krenuli pogledati, nismo imali previše vjere da možemo poslovati u ovom inače tihom dijelu grada. No dogodilo se da je vlasnik htio da gostionicu dobijemo baš mi i tako je, ako smijem reći, spasimo od preuređivanja i nekih ideja koje nisu sasvim adekvatne njezinu imenu. Pod starim krovovima mora ostati takva kakva jest već 200 godina. A uspjeli smo i unatoč birokraciji, zbog koje smo nekoliko mjeseci potrošili za produljenje i dobivanje dozvola potrebnih za rad lokala – kaže nam Marina.
Povod našem posjetu gostionici zapravo je spajanje dvije velike povijesne etikete, jedne naše, domaće, a to je Pod starim krovovima i jedne češke, kultnog piva Pilsner Urquell. Jer, vjerujemo da je ozbiljan broj vas koji ovo čitate barem jednom bio u Čeh Pubu u Preradovićevoj. Ovo se mjesto za kratko vrijeme prometnulo u pivsku meku Zagreba u kojoj se toče isključivo češka piva, Kozel i Pilsner Urquell prije svega, a dugo vremena po nenadmašnim cijenama, pogotovo za dvije takve etikete.

– Sve se ovo dogodilo iz inata, jer inače smo se bavili nečim sasvim drugim. Međutim, prijatelj je imao lokal i – propao je za tri mjeseca! Pa su nas uvjeravali da je nemoguće preživjeti u ugostiteljstvu ako radiš sve po propisima. A znate kakvi su pubovi u Engleskoj u kojima po piće ideš sam pa se zbog toga radi i o jednostavnijim operacijama kojima onda raste šansa da budu održive. Svidio nam se takav pristup. Pomislili smo da nečega takvog zapravo ni nema u Zagrebu. Ostalo je da nabavimo pivo. Naša industrijska piva nisu dolazila u obzir, moralo je biti nešto drukčije kvalitete, a prihvatljivo našoj publici. Probali smo Kozel, to je bilo to. Kasnije smo uvidjeli da publika poznaje i Pilsner Urquell, kojega je 90-ih bilo ovdje i u bocama. Ostao još samo adekvatan lokal koji bi se približio češkim pivnicama u kojima stolove spajate prema broju gostiju a da vam za to ne treba osoblje. I bio je to stari Unikonzum, znala sam ga po prijatelju koji je onamo dolazio jer mu je nedaleko radila majka, a sada je bio slobodan. Sve se spojilo, i nastao je Čeh Pub – kaže Marina.
Govori da je ideja bila da se veliko pivo kupuje za samo jednu papirnatu kunsku novčanicu. Tako je godinama doista i bilo, sve do promjene PDV-a i općih gospodarskih okolnosti. No Čeh Pub danas je institucija kojoj se sada pridružuje i Pod starim krovovima.

– Samo dodajemo pivo. Točit će se Pilsner Urquell kao i u Čeh Pubu. To je zato što su me u Češkoj naučili da je jedino pravo pivo točeno pivo. Ali treba ga znati i natočiti – govori nam Marina Ferenčak pokazujući kriglu Pilsnera.
– Ovo je dobro, gusta i pravilna pjena, što znači da je krigla bila hladna, a pivo pravilno rashlađeno. Inače smo u Čeh Pubu čuvanje i točenje razvili do savršenstva, svako pivo koje se toči čuva se na za njega najboljoj temperaturi. A sustav je prilagođen velikoj potrošnji, rekord nam je 500 litara istočenog piva u jednom danu – kaže.
Ove smo večeri imali prilike probati nefiltrirani i nepasterizirani Pilsner Urquell izravno iz drvene bačve koja je stigla iz pivovare, što je doista rijetka prilika. Inače je ova plzenska pivovara, Plzeňski Prazdroj, prva napravila pivo stila pilsner, još prije 180 godina. Iz ove pivovare dolaze i u nas poznata piva Kozel te Gambrinus. Može se reći da je ovakav Pilsner Urquell doista drukčiji, bolji, od regularnog pa nije čudo da su dvije bačve planule u vrlo kratkom vremenu pa i uz pomoć samog ambasadora Češke Republike u Hrvatskoj Milana Hovorke. Bio je tamo i predstavnik pivovare Jaroslav Souček.
– Jasno da nismo očekivali previše s obzirom na to da Hrvatska nije veliko tržište. No mislili smo da bi se Hrvatima naše pivo moglo svidjeti. Na kraju, imate jako dugu tradiciju piva u kojoj upravo češki pilsner ima istaknuto mjesto. Ali, ispalo je da je tim Čeh Puba napravio jedno malo čudo ovdje etablirajući naša piva među vašim pivopijama što je očito sjajno – rekao nam je Souček.

Jasno, bilo je onih koji su primijetili da je K Žnidaršiću u filmu, pa i Pod starim krovovima kasnije, bio poznat po gemištima. Imaju tamo i to, i to u adekvatnom ruhu. Na stol dolazi Šoškićeva graševina s etiketom na kojoj je fotografija iz poznate scene Fulira i Šafraneka, ali ne u pratnji standardne mineralne, već soda-vode u sifonu, baš onako kako se nekada gemišt i točio. Možete tamo dobiti i musolini, kao i različite vrste žestokih pića, baš onako kako je to običavalo biti u svakoj zagrebačkoj gostionici.
Na stol je nakon suhomesnatih narezaka stigao i gulaš u kruhu chefa Ivice Genzića. Ovo sve popularnije jelo u metropoli zaista je bilo dobar par za odlično češko pivo. Pod starim krovovima još nema jelovnik, ali nije nemoguće da ćete uskoro ondje moći i nešto dobro pojesti.
– U Čeh Pubu su nam uglavnom domaći gosti, turisti su prilično rijetki. Imali smo kao redovitog gosta člana grupe Iron Maiden, koji nam je rekao da baš ovako nešto traži, lokalni pub s domaćom atmosferom u kojem mu nitko ne smeta. U gostionici Pod starim krovovima očekujemo ipak više turista, takva je lokacija. Nema problema, samo neka dođu, mislim da imaju zbog čega – kaže nam Marina Ferenčak.